Povijest stivanskih čitaonica
/ Povodom 140 godišnjice osnivanja druge stivanske čitaonice„Stivansko društvo“ /
Knjižnice i čitaonice u povijesti su Dalmacije odigrale važnu ulogu, ne samo kao kulturna središta i izvori informacija nego i kao promicatelji hrvatskoga jezika u javnom životu, hrvatske ikonografije i simbolike te kao mjesta začetka kulturnih i športskih društava koja su promicala nacionalnu svijest izvan njihovih prostora. U Dalmaciji su prve čitaonice otvorene 1860-tih godina u Splitu, Zadru i Dubrovniku a nedugo zatim i u manjim gradićima i mjestima na obali i otocima. Borbu za hrvatski jezik nasuprot talijanskog, započetu 1866. po principu „jedan jezik-jedan narod“, promicala je Narodna stranka. Prihvaćanjem Gajeve štokavice kao standardnog jezičnog izraza Hrvata stvoreni su temelji nacionalnoga jedinstva.
Primat među bračkim čitaonicama drži pučiška čitaonica „Hrvatski skup“ osnovana već 1868. godine. Pobjeda Narodne stranke na izborima za Dalmatinski sabor 1870. dala je poticaj i drugima pa je 1874. u Nerežišćima osnovano „Narodno nerežiško društvo“, u Milni „Milnarsko narodno posijelo“ a u Sutivanu 8. lipnja iste godine čitaonica pod imenom „Narodna kavana k zastavi Slave“. Zapisano je da je vlasnik Pjerotić svoju čitaonicu: „Po hrvatsku nakitio, s grbom mile Trobojnice u središtu.“ Pod istom su trobojnicom Stivanjani sudjelovali i na dočeku austro-ugarskog cara i kralja Franje Josipa koji je pohodio Sutivan 23. travnja 1875.
Zanimljiva je i vijest iz Narodnog lista 1880. godine da su uprkos zabrani carinika, prilikom posjeta carskoga Namjesnika Stivanjani na svojim brodovima i kućama izvjesili hrvatsku trobojnicu s grbom i zbog toga pozvani na obavijesni razgovor kod političkog činovnika u Supetru.
Osamdesete godine 19. stoljeća obilježila je na Braču politička borba „narodnjaka“ sa svojim čitaonicama i „autonomaša“ sa svojim „Casinima“ u kojoj su u konačnici prevladali „narodnjaci“ i postupno istisnuli talijansko nazivlje iz imena raznih društava na otoku. Nakon toga započinje „zlatno doba“ bračkih čitaonica koje osnivanjem raznih kulturnih društava svoju djelatnost šire kroz sve slojeve društva.
Nemamo podatke o tome do kada je djelovala prva stivanska čitaonica ali zabilježeno je da je 25. studenog 1882. godine nastojanjem tadašnjeg načelnika Ivana Lukšića Nižetića, dr. Stjepana Buzolića, Ivana Definisa i Petra Kirigina svečano otvorena čitaonica „Stivansko društvo“ čiju 140-tu godišnjicu obilježavamo ove godine u Narodnoj knjižnici Sutivan prigodnom izložbom. U čitaonici je 1890. održan svečani prijem za Stjepana Buzolića, pedagoga, pjesnika i prevoditelja koji je tada bio zastupnik u Dalmatinskom saboru. Svečanosti je nazočilo 48 članova „Stivanskog društva“, a Sutivan je tada brojio 1875 stanovnika.
Prilikom 50-godišnjice biskupovanja J.J.Strossmayera 1900. g., koji je bio pokrovitelj osnivanju brojnih dalmatinskih čitaonica, Stivanjani su prema zapisima: „Uputili biskupu brzojavne čestitke, mjesto okitili sagovima, zapalili vatromet, a na Općini i Stivanskom društvu izvjesili trobojnice.“
Odigravši važnu društvenu i političku ulogu u tim godinama stvaranja svijesti o hrvatskome nacionalnom jedinstvu čitaonice su ostavile neizbrisiv trag u povijesti otoka Brača. Danas su narodne knjižnice u Sutivanu, Supetru, Postirima, Pučišćima, Selcima i Bolu nositelji kulturnoga i društvenoga života otoka te informacijski centri, čuvari i promicatelji prebogate bračke baštine.
