“Čudnovata duša! Tako prisno prijateljska, pa ipak tako strana, u nekim stvarima tako tuđa da nam se naša riječ čini nemoćnom nositi se s njezinom logikom.” Pripovijetka o psu ptičaru kojega je kao štene udomila obitelj Mann. Izbjegavši stereotipe, te obojivši priču suptilnom ironijom, autor je ostvario iznimnu književnu pohvalu prijateljstvu između čovjeka i psa. Iako je pas Bucko utjelovljenje vrlina koje bi resile i čovjeka koji bi ih posjedovao, on je ipak drugo i različito biće, a veličina ovog prijateljstva potvrđuje se upravo u mogućnosti premošćivanja distance između dviju različitosti. Ovo je također i priča o odnosu čovjeka i prirode, te mogućnosti pronalaženja utočišta i autentičnoga postojanja u modernizaciji svijeta koja zahvaća sve pore života.
