Priča o mački u kampanelu
Ako pitate starije stanovnike okolnih bračkih mjesta, pa čak i obližnjih otoka i priobalja po čemu je poseban Stivan na otoku Braču, većina će vam odgovoriti da Stivan ima “mašku u kampanel“!
Uz to obično ide i dodatak: “Niti je hubotnica riba niti je bračanin čovik!” ali to ćemo sada zanemariti i od toga zapamtiti samo hobotnicu koja je važna za našu priču o “maški” (mački).
Ali kakve veze ima mačka i hobotnica i kakve to sve veze ima sa Sutivanom i još sa stivanskim predivnim kampanelom? Evo ovako ide ta priča:
Lovio jedan čovjek ribu ali umjesto ribe izvukao iz mora hobotnicu. Ništa lošega u tome, hobotnica je nekima draža od ribe a bila je i našem ribaru pa se sretan vratio u porat i odnio ulov svojoj ženi u malu kamenu kuću blizu crkve da ga spremi kako to samo ona zna. Otišao je ribar do peškarije (ribarnice) da vidi kva su sriće bili drugi, a supruga poklopi hobotnicu u velikom loncu i požuri se po kapulu do butige jer je taman ostala bez, a nema pravog šuga bez kapule, to svi znaju.
Kroz to vrijeme hobotnica, koja je pravi morski “specijalac” bez problema odmakne otežani poklopac sa lonca, iskrade se iz kuhinje i pravac more, jer hobotnica uvijek zna di je more bez obzira gdje se zatekne u svijetu. I tako već napola spašena od sudbine dobrog ribarskog ručka klizne po kongulama niz kalu prema moru ali odmah zatim i stane jer joj put prepriječi mačka! I to ne bilo kakva mačka nego prava “mačka od porta”!
“Mačka od porta” je posebna vrsta mačke koja je stekla bogato iskustvo preživljavanja u najdinamičnijem dijelu mista gdje jednu mačku može svašta zadesiti a pritom je i razvila veliku ljubav prema morskoj hrani koju bi često i ukrala iz tek donesenih ribarskih kašeta!
Uglavnom sa takvom mačkom nema šale a znala je to i naša hobotnica koja se prestravila i počela penjati na najbliži zid (jer hobotnice su odlični penjači) a to je upravo bio zid našeg vitkog kampanela. Mačku je zatekla hobotničina reakcija i pobojala se da će izgubiti nenadani plijen ali budući da su mačke posebno pametna stvorenja kad brinu o svom obroku, naša mačka šmugne kroz vrata od zvonika, prestraši pritom župnika u sakristiji i krene uskim drvenim skalama prema vrhu kampanela kako bi sačekala hobotnicu u zasjedi. Stigavši na razinu na kojoj su velika zvona proviri (već vrlo gladna) kroz kamenu ogradu ali shvati da ne zna sa koje će strane hobotnica naići pa skoči na ogradu i krene u krug oko zvonika kako bi je na vrijeme spazila.
Slučaj je htio da je upravo u tom trenutku u stivanski porat pristajao “vapor” (brod koji više nije parobrod ali ga naši ljudi i dalje tako zovu) koji je držao prugu Split – Sutivan – Milna. Nekoliko ljudi koji su se divili pogledu na stivanski kampanel ugledaše mačku kako trči po ogradi oko zvona i naviruje se preko ruba sve brže i brže pa je uskoro cijeli brod gledao neobičan prizor i onda je netko (u blago podrugljivom tonu) povikao: “Stivanjani! Eno vam maška u kampanel!”
Kako Stivanjani koji su stigli brodom i oni koji su ih čekali na mostu nisu ni sami znali što ta mačka radi u kampanelu ostali su blago zatečeni što je dodatno razveselilo ostatak putnika koji su nastavili izvikivati smijući se: “Maška u kampanel!. Hahahaha! Stivanjani, eno vam maška u kampanel!”
Na to su se i neki Stivanjani nasmijali, neki ostali začuđeni, neki se možda malo i naljutili jer što je tu tako smiješno a brod je pustio “cimu” i otišao prema Milni. I sve je moglo završiti na tome. Ali nije.
Slučaj je ili sudbina htjela da je i sljedećeg dana, baš kad je brod pustio “cimu” i odvojio se od mosta, opet netko povikao: “Stivanjani! Eno vam maška u kampanel!” Ali mačke tog dana u kampanelu nije bilo. A putnici su se i dalje smijali. A Stivanjani su se malo više naljutili jer kakvog smisla ima to opet spominjati kad mačka više ne trči po zvoniku?
I tako se dan po dan sa jedne strane stvaralo sve više smijeha a s druge sve više ljutnje jer uvijek bi netko iz čista mira izviknuo već omraženi povik i stvorile su se napetosti koje su kulminirale (povijesno zabilježenim) kamenovanjem nedužnog “vapora” kojem su na odlasku iz Stivana razbijena stakla na salonu sa strane mosta a kažu neki i pokoja putnička glava. Taj čin je zgrozio javnost pa je i poznati novinar Miljenko Smoje pozvao putem tiska Stivanjane i ostale sudionike tog nemilog događaja da smire strasti i ne ponašaju se kao galebovi koji se svađaju oko još neulovljene ribe.
Prolazile su godine i godine i strasti su se smirile sa tek ponekim proplamsajem tu i tamo i skoro da je taj slučaj sa “maškom u kampanelu” pao u zaborav. A onda se tiho i neprimjetno, ima tome i dvadesetak godina (sada smo u 2019.) u stivanskom kampanelu opet pojavila mačka!
Ovog puta nije to bila živa mačka već kamena, bijela i smirena, pogleda usmjerenog na stivansku rivu i krovove. Teško za povjerovati, ali još i tada mačkino ukazanje probudilo je različite osjećaje u srcima Stivanjana. Dok su je neki dočekali sa simpatijom i veseljem kod nekih je probudila uspomene na dugogodišnja izrugivanja i omraženi povik od kojeg bi njihovim očevima i nonotima navrla krv u sljepoočke.
Mačka je shvatila da još nije pravo vrijeme za njeno ukazanje pa se opet povukla kako ne bi raspirila stare strasti i pričekala do prije koju godinu da bi se opet uspela na zvonik.
I do danas je u njemu. Bijela, tiha i smirena, postala je napokon prihvaćena od svog mjesta i nije više predmet ruganja i ismijavanja nego je čak probudila ponos u srcima današnjih Stivanjana. Jer samo jedno misto na svitu ima “mašku u kampanel”!
A što je bilo sa hobotnicom, pitate se? Pa ona je vjerojatno, pametna kakva je, shvatila da je na vrhu zvonika čeka zla kob pa se na vrijeme okrenula i spustila kalom do mora. Proživjela je dug i ispunjen podmorski život, izrodila mnogo mladih hobotničica koje i danas plivaju i zavlače se u rupe na dnu čistog mora koje okružuje naš otok. Možda se jednog dana netko sjeti pa i njoj postavi kameni spomenik, jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni stivanske mačke u kampanelu!
Franjo Mlinac
Sutivan, 29. ožujka 2019.
0 Comments