Pročitajte iscrpan intervju sa piscem, prevoditeljem i kulturnim djelatnikom, našim savjetnikom u poslovima formiranja zbirke i neumornom stvaratelju kontakata i veza sa potomcima iseljenih Hrvata u Čileu – prof. Jerkom Ljubetićem
Razgovor sa prof. Jerkom Ljubetićem, stručnim savjetnikom i inicijatorom pokretanja programa formiranja knjižne zbirke «Druga domovina» u Narodnoj knjižnici Sutivan
Šjor Jerko, iako ste rođeni Stivanjanin i povremeno sudjelujete u kulturnom životu Stivana sa Vašim književnim temama, ipak nam se čini da Stivanjani ne poznaju dovoljno Vaš život i djelo. Recite nam zato nešto više o sebi:
»Rodio sam se 1933. u Sutivanu na Braču. Srednju i Višu pedagošku školu završio u Splitu, a Filozofski fakultet u Zadru. Radio kao nastavnik i prevoditelj., a od l969. do 1995. (kad odlazim u mirovinu) radim kao prosvjetni savjetnik za strane jezike u Zavodu za školstvo. Kroz to vrijeme dobio sam jednomjesečne stipendije najprije za Veliku Britaniju, a zatim za SAD.»
Pretpostavljamo da ste i član hrvatskih strukovnih udruženja.
«Član sam Hrvatske matice od njezinoga osnutka u Splitu i Društva hrvatskih književnika. Objavljivao sam u časopisima, novinama i na radiju književne prikaze i priče, dramu «Valovi i pijesak» (koja se igrala u Splitu i Zagrebu, 1963.) i romane «Mrežanica» i «Suhiziđe» i priredio za tisak zbirku proza «Balada o brodu od papira». Za «Književni krug» u Splitu priredio sam knjigu o Vladimiru Čerini popratio je predgovorom. Bio sam dugogodišnji, a neko vrijeme i odgovorni urednik u književnom časopisu «Mogućnosti», a uređivao sam duže vrijeme kulturnu rubriku «Nedjeljne Dalmacije».»
Odakle Vaše veze sa Latinskom Amerikom i Čileom?
«Od l963. do 1965. nastavnik sam hrvatskog jezika u osnovnoj školi «Republika Hrvatska» i u «Hrvatskom domu» u Punta Arenasu, Čile. Tada sam na ratnom brodu čileanske mornarice posjetio Antarktik i objavio reportažu o toj ekspediciji u desetak nastavaka u «Slobodnoj Dalmaciji». U istom listu izašla je i poduža reportaža o Porveniru, Ognjenoj zemlji i kopačima zlata hrvatskog podrijetla. U istim novinama objavio sam napise o različitim čileanskim piscima hrvatskog podrijetla i intervju s Ernestom Livačićem Gazzanom. 2003. SD tiska moj feljton u 9 nastavaka o čileanskoj literaturi i čileanskim piscima hrvatskog podrijetla.»
Znači nakon povratka iz Čilea počeli ste se zalagati za bolje poznavanje i učvršćivanje kulturnih veza između dvaju zemalja.
«Po povratku iz Čilea (1965.) održavao sam seriju od 4 predavanja (s dijapozitivima) o Čileu i hrvatskom iseljeništvu u Splitu, Makarskoj i mnogim mjestima na Braču i drugdje. Sudjelovao sam na simpoziju o književnosti između dviju domovina održanom u Zagrebu 1988. O utjecaju hrvatske kulture i tradicije u latinoameričkog (zapravo čileanskoj) literaturi izlagao sam na španjolskom jeziku na okruglom stolu za Sajma knjiga u Buenos Airesu, 1998. (tekst je nešto kasnije objavljen u časopisu «El croata errante» koji izlazi u Buenos Airesu.). Moji napisi na španjolskom i hrvatskom jeziku o čileanskim piscima hrvatskog podrijetla i neki prijevodi na hrvatski jezik njihovih djela nalaze se na web stranicama pojedinih pisaca i Društva čileanskih književnika. Dao sam autorska prava Čileanskoj nacionalnoj biblioteci da na svome portalu objavi u cijelosti (sa svim prilozima na hrvatskom i španjolskom jeziku, 568 stranica) moju dvojezičnu knjigu «Hrvatska/Čile – Croacia/Chile» ..
Sudjelovao sam na VI. salonu iberoameričke knjige, održanom u svibnju 2003. godine u Gijónu (Španjolska), unutar kojega je «Premio Grinzane Gavour» organizirao prvi susret jednog čileanskog pisca, Ramóna Díaza Eterovića, sa svojim prevoditeljima iz Europe. Organizator tog susreta (2004.) tiska knjigu» «RAMÓN DÍAZ ETROVIC MIO PADRE PETTINATO ALLA GARDEL» u kojoj se nalazi i moj prijevod priče na hrvatskom jeziku «Otac se češljao kao Gardel».»
To je zbilja impresivan popis aktivnosti i veliki dugogodišnji trud!
«Bilo je toga još. Sudjelovao sam na predstavljanjima svojih knjiga prijevoda iz čilohrvatske literature na «Knjizi Mediterana» u Splitu, zatim još nekoliko puta u Splitu, Zagrebu, Supetru, Sutivanu, Bolu, Pučišćima, Škripu, Omišu… Do sada sam objavio oko 1700 stranica prijevoda iz te literature, eseja i napisa o njoj u novinama i časopisima: «Slobodna Dalmacija», Split, «Hrvatsko slovo», Zagreb; «15 dana», Zagreb, «Selekta», Zagreb,»Kolo», Zagreb, «Forum», Zagreb, «Matica», Zagreb, «Europski glasnik»,Zagreb, «Mogućnosti», Split, «Hrvatska obzorja», Split, «Dometi», Rijeka, «Književna Rijeka», Rijeka, «Dubrovnik», Dubrovnik (U «Mogućnostima» je predstavljen pisac Ramón Díaz Eterović, a u Dubrovniku »Božićne priče» Pepite Turine.)
Vi ste preveli i kompletna djela koja su izdana za hrvatsko tržište.
«Da, preveo sam, priredio i objavio sljedeće knjige:
- Mateo Martinić Beroš: «Hrvati u Magallanesu, na krajnjem jugu Čilea»,»Književni krug», Split, l997.
- «Hrvatska, ja te osjećam, iz stvaralaštva čileanskih pjesnika hrvatskog podrijetla». Hrvatska matica, Split,1998.
- «Hrvatska / Čile – Croacia / Chile», dvojezično izdanje (hrvatski/španjolski), «Most», Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2000.
- Nicólas Mihovilović: «Iz daleka zauvijek», Naklada Bošković, Split, 2003.
- Juan Mihovilovich : «Njezine bose noge po snijegu», Naklada Bošković, Split, 2004.
- Nicolás Mihovilović: «Ludi Keko», priče, Domingo Mihovilović:» Luka Milić, kirurg «, drama i esej E.Livačića Gazzana o braći Mihovilović iz Magallanesa.
- Eugenio Mimica Barassi: «Četiri gospodara», Naklada Bošković. 2006.
- Juan Mihovilovich: «Zaraza ludila», Naklada Bošković, Split, 2007.
- Patricia Štambuk: «Rosa Yagán Miličić posljednja karika», Naklada Bošković, Split,2008.
- Ramón Díaz Eterović: «Otac se češljao kao Gardel», Edicija Grinzane Gavour, 2004/5.
Separati:
-«Hrvatski iseljenici i njihovi potomci – čileanski pisci», Forum 7-8, Zagreb, 1997.
-Mateo Martinić Beroš:» Nacionalno-političke kontroverze među hrvatskim iseljenicima u Magallanesu (1896 – 1918.)», Časopis za suvremenu povijest 3, Zagreb, 2002.
-Na 30. međunarodnom sajmu knjiga i učila INTERLIBER, Zagreb, 2007. bio sam stručni savjetnik i suradnik u katalogu «Španjolska Croatica», osigurao učešće čilohrvatskih pisaca, objavio uvodno slovo i neke prijevode čilohrvatskih pisaca, sudjelovao skupa s autorom Juanom Mihovilovichem u prezentaciji njegova romana u mome prijevodu.
– 2008.
Hrvatski radio u svom programu Hrvatska drama je izveo dvije jednočinke iz «Viñe” («Bijela kecelja» i “Ljudi kao mi”) Sergija Vodanovića u mome prijevodu.»
Da li je netko prije Vas uložio toliko truda da skrene pažnju na vrijednost izučavanja literature pisaca našeg podrijetla u Čileu i uočio da to izučavanje i razumijevanje može pomoći bližem povezivanju naših dviju zemalja?
«Mislim da sam među prvima u Hrvatskoj upozorio na literaturu «čilohrvatskih» pisaca, njezinu vrijednost, njezinu «hrvatsku tematiku», odraze hrvatske kulture i tradicije koja je eksplicite i implicite utkana u tim djelima. Čini mi se da sam ih čvršće povezao sa Starim krajem svojih predaka (što je utjecalo na to da neki pisci iz 3. naraštaja hrvatskih iseljenika i njihovi potomci uzimaju hrvatsko državljanstvo), a u njihovom literarnu radu uočio odraze hrvatske tradicije, kulture, uopće «hrvatskog duha». Danas čileanska književna kritika ne ispušta spomenuti hrvatsko podrijetlo tih svojih pisaca. Godine 2004. dobio sam Počasnu medalju predsjednika Čilea, Ricarda Lagosa Escobara povodom stote obljetnice rođenja Pable Nerude, a 2006. postao sam dopisni član Čileanske akademije za jezik. U periodici hrvatski iseljenika u Argentini zapažen je taj moj rad.»
Imate li spreman neki novi prijevod koji čeka izdavača?
«Imam, naravno, prevedene a ne objavljene knjige koje čekaju izdavača su:
– Sergio Vodanović: «Drame» (knjiga s pogovorom ima nešto preko 35.000 riječi).
– Pepita Turina «Božićne i druge priče» (Knjiga je zamišljena kao dvojezično izdanje /hrvatski – španjolski / i ukupno s mojim predgovorom i pogovorom Ernesta Livačića Gazzana ima oko 23. 000 riječi).
Na čekanju je i jedan moj književni tekst: «Balada o brodu od papira» (pet proza), oko 40.000 riječi.»
U Splitu, 19.05.2014.
