In Memoriam Branko Lukšić
Povodom 50-godišnjice tragične pogibije poznatog bračkog alpinista Branka Lukšića iz Sutivana, prenosimo tekst objavljen u mjesečniku Hrvatskog planinarskog saveza“Hrvatski planinar” autora Vladimira Jagarića:
Prošlo je pedeset godina otkako su na Kleku smrtno stradali alpinisti Branko Lukšić i Zvonimir Lindenbach. Poginuli su 11. svibnja 1958. pri priječenju jugoistočne stijene Kleka, u smjeru »Tonkina priječnica«.
Branko Lukšić rodio se 5. siječnja 1928. u Čileu, u gradu Punta Arenasu. Po dolasku u Zagreb na studij ekonomije učlanjuje se u SPD »Velebit«, čiji je član Uprave, referent za propagandu i član Alpinističkog odsjeka (AO). Bio je i pročelnik Komisije za alpinizam PSH-a (1956. – 1958.) te organizator alpinističkih akcija. Već je na prvom alpinističkom pohodu, na Durmitor 1950., u Savinom kuku prepenjao prvenstveni smjer.
Branko Lukšić i Branko Lustig na KlekuU osam godina bavljenja alpinizmom penjao je na Kozjaku, u Kamniškim i Julijskim Alpama, na Velebitu, Biokovu i Prokletijama. Pripadao je slavnom, povijesnom, poslijeratnom naraštaju alpinista koji su činili Drago Belačić, Slavko Brezovečki, Krešo Mihaljević, Edvin Rakoš, Joža Mesarić, Ervin Hanzer, Nenad Čulić, Mirko Zgaga, Stanislav Gilić, Matija Mlinac i drugi.
U navezu s Ervinom Hanzerom 31. srpnja – 1. kolovoza 1955. uspješno je svladao »Aschenbrennera«, s jednim bivakom. Penjali su smjer u »granicama ljudskih mogućnosti«, a njihov je uspon bio prvorazredan događaj za hrvatski alpinizam.
Za alpinističkog logora na Magliću 1956. prepenjao je svoj stoti smjer, a na Kleku 1958. posljednji – stotrideseti. Velebitaši Davor Ribarović i Anton Filipčić ispenjali su 7. srpnja 1960. smjer u Kleku koji su, Lukšiću u spomen, nazvali »Brankovim smjerom«.
Branko Lukšić pokopan je u obiteljskoj grobnici u Sutivanu na otoku Braču, a planinari su mu pripremili veličanstven sprovod.
Sahrana u Sutivanu 1958.Na nekoliko su mjesta u Klekovoj stijeni postavljene spomen-ploče s imenima penjača poginulih na Kleku. Jedna takva ploča nalazi se na izlazu iz smjera »Tonkina priječnica«, s imenima Lukšića i Lindenbacha. U parku frankopanske tvrđave u Ogulinu stoji spomen-obilježje posvećeno sedmorici alpinista poginulih na Kleku, na kojem su zabilježena i imena Branka Lukšića i Zvonimira Lindenbacha.
Lindenbach (nadimak mu je bio Linden), po zanimanju urarski pomoćnik, bio je mlad član Alpinističkog odsjeka PDS-a »Velebit«. Imao je samo sedamnaest godina kad je smrtno stradao na Kleku. Alpinisti su ga voljeli i cijenili kao perspektivnog penjača.
Nekadašnja planinarska kuća na Vidovoj goriHPD-ova podružnica »Mosor« iz Splita sagradila je 1936. planinarsku kuću na Vidovoj gori, na rubu stijene najvišega vrha otoka Brača (778 m). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata kuća je napuštena, nakon rata obnovljena, a 28. rujna 1958., uz nazočnost šezdesetak planinara iz dalmatinskih planinarskih društava i Jerke, Brankove sestre, imenovana je Lukšićevim imenom. Tom je prigodom iznad vrata Doma postavljena i spomen-ploča posvećena Lukšiću.
Kuća je srušena 1972. po nalogu općine Supetar(!?), a nedaleko od mjesta gdje se nalazila sagrađena je nova kuća – danas turističko-ugostiteljski objekt »Vladimir Nazor«. Spomen-ploča Lukšiću sačuvana je te je uzidana u zapadni zid kuće.
(Hrvatski planinar, br. 11, 2008, str. 513 – 514)
