Pages Menu
RssFacebook
Categories Menu

Prilozi

Share Button

PUČIŠKI ZBOR I ORKESTAR U AUSTRIJI

Posted by on ožu. 16, 2015 in Arhiva, Zanimljivosti | 0 comments

13.-15. ožujka 2015.
Pučiški župni mješoviti zbor Sv. Jeronima pod vodstvom s. Danijele Mihić i puhački orkestar BRASSČUTA pod vodstvom Marka Bauka, održali su koncert u župnoj crkvi Sv. Jurja u gradiću Miesenbachu kod Birkfelda. Zbor je izveo devet liturgijskih skladbi i nekoliko popularnih marijanskih pjesama, a orkestar isto toliko raznolikih europskih i svjetskih melodija. Nazočni vjernici i posjetitelji bili su oduševljeni nastupom pjevača i svirača. Koncert je završio zajedničkom pjesmom zbora i orkestra. Tom prigodom župnik Pučišća don Andro Ursić pozdravio je nazočne na čelu sa župnikom Romanom Miesebnerom i dekanom Hansom Schreinerom. Župnik Roman na kraju je srdačno zahvalio svim izvođačima s nadom ponovnog susreta.
Sutradan, u nedjelju 15. ožujka mješoviti zbor iz Pučišća, pjevao je misu i misne pjesme. Misu je predvodio vlč. Roman, a koncelebrirao je don Andro, koji je navijestio Evanđelje, a nakon propovijedi glavnog celebranta, održao govor zahvale na njemačkom jeziku. Don Andro je izrekao slijedeće:
„Draga braćo i sestre, prijatelji Strallegga i poštovani župniče Roman,
Prošle je više od 25 godina mojeg kontakta s ovom vjerničkom zajednicom Strallegg u kojom sam našao velikog suradnika, partnera i dobrotvora. Vaša djelotvorna ljubav, solidarnost, gostoljubivost i otvorenost bila su meni i mojim župljanima u Supetru velika potpora i snaga u sveukupnom pastoralnom radu. Zato Vam još jednom od srca hvala.
Sada dolazim u svojstvu župnika Pučišća sa župnim pjevačkim zborom pod vodstvom s. Danijele Mihić i puhačkim orkestrom BRASČUTA pod vodstvom Marka Bauka, s ciljem da se sretnemo i proširimo međusobna poznanstva te izmijenimo posjete. Vama nedostaje sunce i more, a nama nedostaju planine i snijeg. A svi se nalazimo, Vi u Štajerskoj, a mi na otoku Braču, u istoj vjeri i velikom sakralnom kulturom naslijeđu. Zato se nadam da će nas i dalje povezivati prijateljstvo i kršćanska solidarnost i zajedništvo.
Zasigurno, pojedine obitelji iz Strallegga sa župnikom Romanom posjetili su mnoga mjesta na otoku Braču, pa tako i Pučišća. Preko njih znamo da su Pučišća stoljećima živjeli od kamena i za kamen. Privatizacijom kamenoloma, mnoge obitelji su ostale bez posla, pa su pojedinci i obitelji morali napustiti mjesto. Sada mjesto ima 1400 stanovnika. Bez obzira na to stanovnici vole svoju crkvu. Imaju veliko kulturno naslijeđe i poznati su po kamenu, radu i pjesmi. Iz Pučišća je nadbiskup Nikola Eterović, donedavni tajnik Biskupske sinode, a sadašnji papinski nuncij u Berlinu.
Nadam se da ćemo i dalje biti u kontaktu i bratskom zajedništvu. Zato svim obiteljima, župniku Romanu i njegovim pastoralnim suradnicima – na ovom velikom susretu od srca hvala!“Kamena ploča na spomen susreta STRALLEG - PUČIŠĆA
U misi se je župnik spomenuo svih poginulih vojnika u 1. i 2. Svjetskom ratu. Na taj spomen trojica ratnih veteran držali su veliki barjak na sredini crkve. Nakon mise pjesma i susret pred župnom crkvom. Župniku Romanu uručena je velika kamena ploča s reljefom zvonika obiju župa pod kojim je napisano Strallegg – Pučišća, Begegnung – susret 2015. Ploča je izrađena u radioni Rade Drpić Puška. Nakon marende krenuli smo autobusom natrag prema domovini, Braču i Pučišćima.
Inače, Pučišćani su krenuli na put u četvrtak navečer 12. ožujka, pod vodstvom svog župnika don Andra Ursića. Pun autobus pjevača i svirača krenuo je u večernjim satima iz Splita prema Beču. Sutradan ujutro, 13. ožujka u Beču ih je dočekao vlč. Branko Kornfeind i pokazao im važne povijesno-kulturne znamenitosti tog velikog europskog grada. U predvečerje dočekani su u mjestu Strallegg i smješteni dijelom u hotelu, a dijelom po obiteljima. Srdačnost i gostoljubivost domaćina posebno župnika Romana i njegovih suradnika (Maria, Hans, Franci i dr.), uvjetovali su da radost Pučišćana obiluje oduševljenjem i pjesmom do kasno u noć.

Prilog: don Andro Ursić

Share Button

Noć muzeja u Škripu 2015

Posted by on sij. 28, 2015 in Arhiva | 0 comments

NOĆ MUZEJA 2015. – Pastirski Brač
Muzej otoka Brača u Škripu – petak, 30. 1. 2015. , od 18 : 00 – 24 : 00
U vrijeme dok je, još kao mlad i neobuzdan satir, Nazorov Loda tragao za nimfama u bračkim dubravama, rimski je povjesničar Plinije Stariji hvalio vrsnoću bračke kozletine. I danas na seoskim puteljcima možemo sresti poneku kozlicu – šušu ili roguju, a po čitavoj unutrašnjosti našeg malog kontinenta rasprostranila su se mnogobrojna stada ovaca pramenki. U ovogodišnjoj Noći muzeja vodimo vas na bračku visoravan, u hladovinu česmine i duba i na mirisne pašnjake obrasle žbunjem vriska i cmija, kaduje i brnistre. Upoznat ćemo vas sa starim srednjovjekovnim pastirskim naseljima u kojima još uvijek zvoni drevna i pjevna čokavska rič. Doznat ćete ponešto o životu i poslovima pastirskih obitelji nekad i sad.
PROGRAM:
18.00 – Izložba fotografija „Pastirski Brač“
donosi fotografije iz obiteljskih albuma Bračana, fotografske zabilješke otoka Brača iz 20. stoljeća iz bogate bračke arhive umjetničkog fotografa Aleksandra Kukeca, te novije fotografije bračkih pastirskih motiva i krajolika poznatog bračkog fotografa Predraga Mandića Peđe i učenika OŠ Pučišća i kolaže s likovima pastira koje su izradili učenici Osnovne škole Supetar.
19.00 – Predstava „ Brač – otok pastira“ (u crkvi svete Jelene)
Učenici Osnovne škole Pučišća predstaviti će djelić pastirske svakodnevice u prošlosti i prikazati kako se pravi ukusni brački ovčji sir. Radnja predstave odvija se u naselju Gornji Humac, koji je od pamtivijeka bio izrazito stočarsko naselje, s velikim otvorenim pašnjacima i mnogo ovaca.
20.00 – Pastirske pjesme i priče na čakavici i mala radionica vune ( Muzej)
20.30 – Kušajmo smuticu (Muzej)
Učenici Srednje škole Bol naučit će nas spravljati smuticu ( hmuticu) – tradicionalni napitak bračkih pastira i težaka i upoznati s novim načinima pripreme toga pića.
21.00 – Brački šinjaduri Slaven i Pero, glazbeni program ( Muzej)
Tijekom večeri posjetitelji će moći razgledati stalni muzejski postav. Dobro nan došli!
Organizator: Centar za kulturu Brač, Suorganizator: Turistička zajednica grada Supetra

Share Button

Napustio nas je brački Michelangelo

Posted by on pro. 1, 2014 in Arhiva, Zanimljivosti | 0 comments

GOVOR DON ANDRA URSIĆA NA POGREBU POK. IVI PETROVIĆU MIKELANĐELU

PUČIŠĆA, 1.12.2014.

Draga braćo i sestre, rodbino i prijatelji

Ušli smo prvom nedjeljom adventa u jednu novu crkvenu liturgijsku godinu s puno vjere i nade u dolazak Otkupitelja, Spasitelja u vremenu (njegov rođendan) i na kraju vremena (konačni dolazak). Sav naš ljudski život je označen određenim i konkretnim ljudskim težnjama i iščekivanjima. Čekamo nove naraštaje, bolje zarade i ostvarenja, čekamo nove ljude na političkoj sceni itd. Međutim život nije samo čekanje. Ono mora biti karakteristično po konkretnom zalaganju i ostvarivanju zahtjeva Evanđelja, a to je kršćanska djelotvorna ljubav tj. briga i zauzetost za pojedinca, obitelj i zajednicu. Zato veličina čovjeka nije po broju godina već po broju pozitivnih i djelotvornih ljudskih čina u okviru življenih godina. Crkva nas uči pozitivnom i aktivnom iščekivanju, izgradnji Božjeg kraljevstva već ovdje i sada, kako bismo u konačnici života ostvarili i postigli vječnu punini u onostranosti.

Danas sudjelujemo na molitvenom ispraćaju našeg Supetranina, Bračanina, ali i Pučišćanina iz znane nam obitelji Petrović. Možemo sa žalošću kazati da nas je iznenadila njegova kratka i teška bolest, ali s ponosom možemo izreći da je njegov životni put ispunjen djelotvornošću, zauzetošću i umjetničkim stvaralaštvom, ne samo na području voljenog otoka već daleko šire – jednostavno bio je slikar baštine, Jadrana i Mediterana. Njegovi karakteristični akvareli te brojne slike postavljene na zidovima i platnu, ukrašavaju naše domove, kafiće, hotele i galerije.

Naš Ivo Petrović zvani Mikelanđelo po svom iskonskom osjećaju pripadao je generaciji koja je znala za zajedništvo, šalu i pjesmu. Sa svojom suprugom Anđelkom sudjelovao je u obiteljskim, društvenim i crkvenim slavljima te se uvijek iskazivao kao socijalno biće pa su vrata, mnogih domova i ustanova, za njega bila širom otvorena.

Dok sam bio župnik u Nerežišćima, rado me je sa svojim prijateljima posjećivao, a sa tadašnjim župnikom Supetra don Slobodanom često je igrao šah.

Kad sam izišao iz zatvora 1989. g. i došao u Supetar za župnika, Ivo mi je među prvima pružio ruku potpore i razumijevanja. A uskoro nakon toga došlo je do pada Berlinskog zida, pa su i u našem Supetru „pali zidovi“ zatvorenosti, a vrata crkve otvorila su se mnogima, koji do tada nisu smjeli ući. Među, njima je bio naš sportaš, podvodni ribolovac, umjetnik, nastavnik likovnoga odgoja i matematike Ivo Petrović. Sjećam se koliko se naš Ivo veselio prvom Božiću u demokratskoj Hrvatskoj. Uzeo bi mikrofon i u crkvi glasno – poput djeteta – pjevao stare božićne pjesme. Osim toga, postavljao je i aranžirao jaslice i s djecom napravio toliko vrijednih akcija. Popravljao i bojao oštećene kipove i križeve u Supetru, Mircima, D. Humcu i Škripu. Znao bi u šali kazati: „Ličim ih od zla vremena, crva i komunizma!“ Sudjelovao je na brojnim umjetničkim kolonijama na području Hrvatske i Bosne i Hrecegovine, ostavivši svoja vrijedna umjetnička djela. A u samom Supetru sabrao bi umjetnike iz domovine i svijeta u cilju pomoći djeci iz doma SV. ANE iz Vinkovaca. Pokretao je mnoge kulturne manifestacije u gradu, ali bi često nalazio na otpor pojedinaca i skupina. Kreirao je brojne plakate, reklame i kulise. Gotovo sve usluge radio je bez naknade. Bio bi sretan da mu naručitelj podari marendu s čašom dobrog crnog vina.

Naš Mikelanđelo je bio duša Supetra i otoka Brača. Gotovo u svim mjestima postavljao je svoje izložbe slikajući brodove, mora, obale, polja, gomile, bunje, kuće,crkve, tornjeve i ljude. Znao je dati priznanje, u svom stvaralaštvu, kozi i tovaru, galebu i orepcu. Slikao je svece i križeve. Njegovi likovi Krista na križu odišu dubokom patnjom, ali uskrslom nadom i svjetlom neba.

Posljednja njegova izložba slika bila je u rodnom Supetru pod nazivom Svjetla Jadrana tj. slike mnogih svjetionika, koji su pokazatelji i usmjerivači brodovima i ljudima na životnim putovanjima. Umjetnik kao da je htio poručiti posjetiteljima izložbe da se čovjek u svom životnom hodu i putovanju treba osloniti na svjetla upozorenja tj. pridržavati prometnih znakova i normi koji će ga dovesti cilju životnom, ali i onom vječnom. A na naslovnici prospekta izložbe, nazire se svjetionik. Naime, iz tame i sjene tornja svjetionika, izbija reflektirajuće svjetlo prema obzorju stapajući se u sjaju zvijezda. I kao da je naš Ivo osjetio svoj posljednji put i konačno usmjerenje prema zvijezdama. Na postelji u bolničkoj sobi je molio i primio sakramente i kao da je gledao prema obzorjima vječnosti. Jer kako piše pjesnik: „ Smrti zapravo i nema! Smrću je samo obasjana staza od gnijezda do zvijezda!“ A Krist kaže: „Ja sam put, istina i život! Ja sam svjetlo svijeta!“ Nadamo se i vjerujemo da je naš Ivo išao obasjanom stazom od gnijezda do zvijezda i ušao u apsolutno svijetlo vječnosti.

S tim mislima suosjećam sa suprugom Anđelkom, njegovom djecom i unucima, mnogobrojnom rodbinom i prijateljima i kličem: Svjetlost vječna neka mu svijetli. Amen

 

Fotografija: Pero Dragičević, prof.

Share Button