Buduća geološka poučna staza koja će se formirati na području Sutivana

utemeljena je na sljedećim događanjima čiji su tragovi sačuvani u stijenama sutivanske obale:

Počinje tektonski sudar Jadranske mikroploče (Adria) s Europom, što dovodi do postupnog izdizanja i okršavanja karbonatnih naslaga na velikom dijelu nekadašnje Jadranske karbonatne platforme (JKP).
Ovaj proces započinje otprilike 30 milijuna godina prije nego što je zabilježena kopnena faza na lokalitetu Bačva na Braču.

Šire jadransko područje, uključujući današnju Dalmaciju, nalazi se u tropskom pojasu drevnog oceana Tetis.
Dalmatinska regija je zaravnjeno područje poznato kao Jadranska karbonatna platforma (JKP), prekriveno plitkim, toplim morima i niskim pješčanim otočićima s tropskom vegetacijom, slično današnjim Bahamima.
Rudistni školjkaši bujaju u tim plitkim morima, djelomično ukopani u mulj i pijesak, taložeći kalcijev karbonat za izgradnju svojih ljuštura.
Na JKP-u se taloži vapneni mulj i pijesak sastavljen od skeletnih ostataka rudista i drugih morskih organizama.
Veliki asteroid udara u poluotok Yucatán (današnji Meksiko).

Udar asteroida uzrokuje globalnu katastrofu, što dovodi do izumiranja otprilike 75% svih vrsta na Zemlji, uključujući dinosaure.
Ovaj događaj označava granicu između mezozoika (doba dinosaura) i kenozoika (doba sisavaca).
U uvali Likva na Braču, K-Pg granica je zabilježena kao 10 cm debeli sloj litificiranog pijeska, vjerojatno nataloženog oslabjelim međukontinentalnim megatsunamijem izazvanim udarom asteroida i naknadnim seizmičkim aktivnostima koje su uzrokovale urušavanje kontinentalnih rubova.
Tsunami stiže do Jadranske karbonatne platforme otprilike 10-20 sati nakon udara, taložeći sloj pijeska (danas vapnenac poznat kao “tsunamit”) preko plitke platforme.
Ovaj granični sloj u Likvi sadrži posljednje fosile iz doba dinosaura, uključujući rudiste i mikroskopske ljušture praživotinja.
U sloju se također nalazi crvenkasta prašina s elementom iridijem izvanzemaljskog podrijetla, što potvrđuje udar asteroida. Također su pronađene mikroskopske krhotine granitnih stijena s mjesta udara na Yucatánu.
Morski crvi probijaju svoje tunele kroz ovaj K-Pg granični sloj.
Dolazi do razdoblja “globalnog zahlađenja” zbog prašine izbačene u atmosferu.

Zbog regionalnih tektonskih deformacija (nastavak sudara Adrije i Europe), karbonatne stijene na Punta od Bačve na Braču izranjaju iznad razine mora, započinjući “praiskonsku kopnenu fazu” koja traje nekoliko milijuna godina.
Izložene morske karbonatne naslage prolaze dugotrajan proces trošenja i okršavanja, što rezultira neravnom, brečastom površinom s kavernama i šupljinama nastalim otapanjem.
Vjetrom nošeni materijali, uključujući prašinu iz udaljenih vulkanskih erupcija i pustinja, talože se na ovoj drevnoj kopnenoj površini, dovodeći do formiranja crvenkasto-smeđih i žućkasto-smeđih stijena zbog oksidacije.
Očuvani su ostaci tropske kopnene vegetacije, evidentirani kroz šupljine nastale raspadanjem korijenja, kasnije ispunjene kalcitom ili karbonatnim muljem.

Razina mora ponovno raste, prekrivajući ranije izloženu Jadransku karbonatnu platformu, uključujući područje Brača.
U obalnim slanim močvarama (blizu današnjeg Boraka) pojavljuju se prvi veći organizmi s karbonatnim skeletima, posebice puževi (poput Stomatopsis sp.). Njihove fosilizirane ljušture nalaze se u karbonatnim stijenama nastalim iz mulja nataloženog u tim okolišima.

Cijelo područje današnjeg Brača ponovno je prekriveno plitkim, bistrim morem.
U uvali Deralo i oko rta Brač formiraju se stijene od nakupljanja milijuna sitnih “ljuštura” velikih bentoskih foraminifera (poput Nummulites sp., Alveolina sp., Orbitolites sp.). Uobičajeni su i fosilizirani ostaci morskih ježinaca.
Ove foraminifere obitavaju u velikom broju na morskom dnu, a njihove kalcitne ljušture miješaju se s muljem i s vremenom se cementiraju u vapnenac.
Kasniji tektonski pokreti tijekom formiranja geološke strukture Brača izdizu ove paleogenske vapnence.

Višemilijunski proces sudara Afrike (preko Adrije) i Europe se nastavlja, deformirajući, uzdižući i djelomično erodirajući debele slojeve karbonatnih stijena, što dovodi do formiranja Jadranskih otoka i Dinarskih Alpa.
Poluotok Likva-Bačva prepoznat je kao geološki rijetko nalazište od globalnog značaja zbog očuvane K-Pg granice i pripadajućih naslaga.
Hrvatski geološki institut, u suradnji s Općinom Sutivan i Narodnom knjižnicom Sutivan, pokreće inicijativu za zaštitu poluotoka i uspostavu edukativne geološke staze.
Na lokalitetu Likva 2017. godine postavljena je informativna ploča.
U centru Sutivana 2023. godine postavljen je geološki stup s uzorcima stijena iz okolice Sutivana, poredanih stratigrafski.
Javna ustanova “More i krš” pokreće postupak proglašenja područja od uvale Likva do uvale Bačva prirodnim spomenikom (“Spomenik prirode”).
Nastavljaju se sedimentološka i geokemijska istraživanja, uključujući analizu izotopa stroncija i otkrivanje izvanzemaljskog materijala, što vodi do kontinuiranih znanstvenih rasprava o nastanku bioturbacijskih struktura u graničnom sloju.
U tijeku su istraživanja fosilnih koralja na lokalitetu Likva, analizirajući uzorke pronađene ispod i iznad K-Pg granice.
Područje Likve ljeti koriste turisti i lokalno stanovništvo za kupanje i sunčanje.
Područje graniči s ekološkom mrežom Natura 2000, lokalitetom HR3000455 Rt Gomilica-Brač.

Aktivnosti oko popularizacije lokaliteta i formiranja poučne geološke staze u Sutivanu provodi Narodna knjižnica Sutivan u suradnji s dr. Tvrkom Korbarom (HGI)