Nakon kratke i teške bolesti napustila nas je naša draga sumještanka Dunja Jutronić.
Stručna javnost pamti je kao istaknutu hrvatsku lingvisticu, sveučilišnu profesoricu i autoricu niza znanstvenih i publicističkih radova.
Veći dio života radila je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1993. bila je redovita profesorica na Sveučilištu u Mariboru, gdje je vodila Odsjek za engleski jezik, a predavala je i na Filozofskom fakultetu u Rijeci te na Humanističkim studijima u Splitu. Predavala je i na uglednim američkim sveučilištima Yale, Stanford i Cornell.
Objavila je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova iz područja sociolingvistike, dijalektologije, fonetike i fonologije te semantike i filozofije jezika, a surađivala je u brojnim domaćim i stranim časopisima. Njezina znanstvena znatiželja i istraživački opus posebno su bili usmjereni na kontakt američkog engleskog i hrvatskog jezika, kao i na filozofiju lingvistike.
Njene objavljene knjige su: Hrvatski jezik u SAD-u (1985), Rječnik splitskoga govora (u koautorstvu s Thomasom F. Magnerom, 2006; 2013), Spliski govor, Od vapora do trajekta i Po čemu će nas pripoznavat (2010), Libar o jeziku Marka Uvodića Splićanina (2016, u koautorstvu s M.T. Ćurlin i A.R. Stoilov), te rječnik: Spliske riči (2018).
Splitska javnost pamti je kao autoricu brojnih novinskih stručnih i polemičkih članaka, pamti je i kao juniorsku prvakinju nekadašnje države u troboju (trčanje, skok u vis i bacanje kugle), a kasnije i kao plivačku maratonku, čime se bavila sve do nedavno. Često je zadnjih godina bila najstarija natjecateljica na brojnim utrkama. Ostavila je dubok trag u proučavanju splitskoga govora i čakavskoga narječja te bila prepoznata kao veliki autoritet i dobri duh znanstvene zajednice Splita.
Sutivan je pamti kao Dunju. Dunju koja pliva na Bistrici i Grmi. Dunju koja vozi biciklu ili pješači s ruksakom na leđima, koja svake godine bere masline, koja je u svakoj kući dobrodošla. Koja je rado dolazila i na fjere, i na kino predstave i na sva kulturna događanja u mjestu.
Narodna knjižnica Sutivan pamti je kao strastvenu čitateljicu i kao vjernu i uvijek raspoloženu suradnicu. Naša suradnja započela je 2005. prikupljanjem materijala za prvu monografiju Sutivana, kada smo od Dunje i njene obitelji dobili izuzetno vrijedne dokumente i fotografije koje su obogatile spomenuto izdanje. Ti materijali dali su detaljan uvid u tada već poznati doprinos obitelji Jutronić, prvenstveno Nebodara, Petra i Andre, razvoju i napretku Sutivana i otoka Brača u cjelini.
Dunja je nastavila njihovim putem. Uvijek je bila živo zainteresirana za sve projekte koje je provodila knjižnica i Općina Sutivan. Pomagala je i savjetima, i prijevodima, i lekturama i brojnim kontaktima koje je imala. Uvijek je promovirala naše važnije projekte putem svojih poznanstava i podržavala naša nastojanja u dokumentiranju stivanske prošlosti i sadašnjosti. Prevela je i lektorirala brojne brošure o zanimljivostima Sutivana kao i knjižna izdanja: Priča o mački u kampanelu i Avanture dječaka Zena.
Prije nekoliko godina započela je rad na istraživanju stivanskog cakavskog govora u suradnji s kolegom Filipom Galovićem. Temeljito se posvetila tome cilju i intervjuirala brojne starije i mlađe Stivanjane kako bi utvrdila što je sačuvano, a što izgubljeno u današnjem govoru mjesta. Istraživanja su rezultirala opsežnim materijalom koji su autori pripremali za knjižno izdanje, koje smo svi s nestrpljenjem iščekivali.
Bolest ju je prekinula u tim nastojanjima.
Ispraćaj u Rijeci održat će se na groblju Krasica u četvrtak, 21. 08. 2025. u 18.30 sati.
Ispraćaj u Sutivanu održat će se na stivanskom groblju u subotu, 23. 08. 2025. u 18.00 sati.
