Liječnik, pjesnik i humanist. Rodio se 2. prosinca 1896. u Sutivanu. ; kum mu je na krštenju bio Andro Definis. Najprije mu otac, Jure Rendić po majci Jutronić sa starijim sinom Gaetanom odlazi u Čile 1899., zatim im se (1901.) pridružuje ostali dio obitelji: Antonio, mlađi mu brat Mateo (r.1899.) i majka Magdalena Ivanović Didak. Antonijev stariji brat Gaetano se bavi trgovinom, ali rano umire. Rano je im izgubio je oca i majku. Njegov drugi brat je imao apoteku u Antofagasti u kojoj su se okupljali literati i novinari. Mateova kći, Amalia postat će poznata spisateljica. Zahvaljujući stipendiji Antonio završava srednju školu u Gopiapou i medicinski fakultet u glavnom gradu, Santiagu, 1921.
Stekao je solidno obrazovanje i uz španjolski govorio je hrvatski, engleski, francuski i talijanski jezik. Godine 1922. ženi se s Amy Jenkin Richards, britanskog podrijetla. Kako u braku nisu imali djece, posvojili su nekoliko svojih nećaka i nećakinja. Obavlja liječničku praksu u Antofagasti i postaje poznat po svojoj humanosti, brizi za siromašne, društvenoj aktivnosti i pjesničkom daru. Dobiva veliki broj nagrada i priznanja kao na primjer: Zlatno sidro grada Antofagaste ( Primer Caballero de Ancla de Oro), 1953.; dopisni je član Čileanske akademije za medicinu; dobiva Zlatnu medalju za zasluge u medicini, član je različitih društvenih organizacija, počasni je građanin Antofagaste; komendator papinskog reda Svetog Silvestra, 1963.; u postupku je beatifikacije.
Dobiva Zlatnu medalju čileanske vlade za posebne zasluge, 1971. nagradu Rotary kluba u Antofagasti. Osvaja prvo mjesto u natječaju za himnu Antofagaste, 1937.; dobiva počasnu 
nagradu u povodu proslave stogodišnjice toga grada ,1966. i pet gradski nagrada za zbirke pjesama. Svoju poeziju je objavljivao i pod pseudonimom Ivo Serge. Već kao srednjoškolac piše pjesme. Tiskao je preko pedeset zbirki stihova, među kojima: Ranglones intimos, 1930. ( Prisni kutci),El alma de teruño, 1940. (Duša rodne grude), Alma, 1950. (Duša), Penitud, 1958. (Patnja), Musica de grillo, 1959. ( Cvrčkov poj), Paz, 1961. (Mir), Ayer y hoy, 1966. ( Jučer i danas), Amor, 1970. (Ljubav), Alfa i omega, 1976., Solitud, 1981. (Osama).
Čileanska književna kritika ističe jasnoću njegove poezije, jednostavnost i ljepotu. «Pjesnika je više zanimalo ono što osjeća nego da se zadržava na brušenju stiha» (Raúl Castro Silva «Panorama literario de Chile»,196l.) Osvaldo Naya Cortés piše kako je «njegovo djelo poema života, puna neopisive dobrote, nježnosti i suosjećanja, a svaka je njegova pjesma uzorak ljudskosti; povezuje estetsko s etičnim kako čovjek ne bi postao robom efemernih strasti. Poslovično je skroman» pa zaključuje. «Svojim djelom ostavio nam je poslanje i primjer». Ernenesto Livačić Gazzano, sveulični profesor, redovni član Čileanske akademije za jezik i dopisni član HAZU, bilježi: »Tematika njegove poezije je religioznost, mistika, pejzaž, priroda, ljubav, sjećanje na pretke i društvena zbivanja». Pjesme su mu prevedene na hrvatski, engleski i njemački jezik.
Kao i mnogi drugi čileanski pisci hrvatskog podrijetla Antonio Rendić Ivanović je pisao o svojem rodnom kraju, Sutivanu i Braču koji «raj oponaša», kako on to kaže i te su mu pjesme mu pune ljubavi, zanosa i nostalgije. Povodom njegove smrti nekrolog mu piše nadbiskup Santiaga Carlos Oviedo Cavada, a 1966. José Miguel Armendáriz Azcárate objavljuje knjigu o njemu pod naslovom Antonio Rendic Ivanovic médico de los pobres ( Antonio Rendić Ivanović, liječnik siromaha). Knjigu tiska antofagatska nadbiskupija u okrilju Katoličkog sveučilišta na Sjeveru. Predgovor joj piše antofagatski nadbiskup Patricio Infante Alfonso. (napisao: Jerko Ljubetić, prof., dopisni član Čileanske akademije za jezik)
