Splitski bogataš i plemić, potomak pohrvaćene talijanske porodice Cavagnini, istakao se istodobno kad i Ignjat Đurđević: početkom XVIII. stoljeća, u ljetnikovcu na Braču (Sutivan), kamo se povukao nakon odvjetničke i vojničke karijere, piše najopširniji spjev u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti (više od 32.500 stihova!), “Poviest vanđelska bogatoga a nesretna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara”, koji su kasniji priređivači, prema podnaslovu u izvorniku, nazvali “Bogatstvo i uboštvo”, religiozno-filozofski ep pjesnički nekonzistentan ali stilski znakovit (pisan je, umjesto splitskom čakavštinom, štokavštinom ijekavsko-ikavskom).
Izražavajući duh filozofskih kretanja XVII. i XVIII. stoljeća, ova “enciklopedija u stihovima” (Josip Aranza) svoju baroknu duhovnost usmjerava spoznaji života i ljudskog bitka u dvojnoj naravi ljudskoj i božanskoj. Pored klasične humanističke, latinske i talijanske književnosti (Dante), Biblije i drugih religioznih spisa, pored povijesnih autora: Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina, i Mavra Orbinija, Dubrovčani su bili temeljna Kavanjinova lektira – među njima prije svih Junije Palmotić i Ivan Gundulić.
U 2009. godini planiramo objaviti na našem internet sjedištu on line izdanje najopsežnijeg hrvatskog literarnog djela Bogatstvo i uboštvo – baroknog pjesnika Jerolima KAVANJINA.
Taj opsežan posao omogućio bi brojnim interesentima proučavanje njegovog djela koje u originalu postoji samo u malom broju hrvatskih knjižnica i ne posuđuje se jer je vrijedna arhivska građa.
