ANTONIO SCARMETA DOBIO NACIONALNU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST ZA 2014. GODINU
Odlukom četveročlanog povjerenstva na čelu s ministrom obrazovanja Čilea, Nicolasom Eyzaguirreom, Antonio Scarmeta Vranicic proglašen je nositeljem nacionalne nagrade za književnost za 2014. godinu. Od pet mogućih glasova dobio je četiri a jedan član ostao je suzdržan.
U El Mercuriu, dnevniku iz Santiaga, istaknuta je Scarmetina svestranost kao pisca koji se okušao u literaturi i ostalim medijima. Pri tom se prvenstveno mislilo na kinematografiju jer je prema Scarmetinom dramskom tekstu Plebiscit napisan scenarij za čileanski film No koji je bio nominiran za Oscara u Los Angelesu, u kategoriji međunarodnog filma, 2013. godine. Svjetsku slavu stekao je romanom Nerudin pismonoša, po kojem je također snimljen film s pet nominacija za Oscara od kojih je jedna i uručena. Djela su mu uvrštena u brojne antologije i zbirke te prevedena na 25 jezika.
Antonio Scarmeta Vranicic rođen je u Antofagasti 1940. godine, koja ga je proglasila počasnim građaninom. Diplomirao je na studiju filozofije u Santiagu de Chile i na studiju književnosti na Columbia University u New Yorku.
Osim što je plodan kao pisac, Scarmeta se okušao i u politici. Bio je imenovan za veleposalnika Republike Čilea u Berlinu za vrijeme čileanskog predsjednika Ricarda Lagosa Escobara.
U jednom od brojnih intervjua koje je dao ovih dana, Scarmeta se sjetio svojih literarnih početaka pa je spomenuo zbirku pripovijetki Entuzijazam i nagrađenu Goli na pločicama. Zahvaljujući na časti koja mu je ukazana, a primajući nagradu, Scarmeta je rekao da je siguran da će idućih godina ovo veliko priznanje pripasti nekolicini onih koji su zajedno s njim bili u najužem izboru.
Scarmeta je nositelj brojnih priznanja za svoj literarni rad. Neka od njih su Premio Planeta koju je dobio u Francuskoj, Medalja Goethe u Njemačkoj, Llibretet u Španjolskoj i Comendador u Italiji. Primio je i svjetsku nagradu UNESCOa za dječju literaturu a nositelj je i hrvatskog ordena Marko Marulić.
Antonio Scarmeta spada u 250 čileanskih pisaca hrvatskog porijekla, koliko ih je do sada uspjela evidentirati autorica ovih redaka. Na pitanje, kako to da su Hrvati u Čileu imali toliku potrebu za literarnim izražavanjem, odgovorio je: Hrvati su tražili svoj identitet pisanjem. Kroz maštu i kreativnost prevladavali su pobleme teškog života.
Hrvatske teme javljaju se u nekoliko njegovih djela, a roman Pjesnikovo vjenčanje posvetio je svojim bračkim precima.
Prilog: Branka Bezić Filipović, ogranak Matice Hrvatske u Splitu