Hrvati su pronalazili svoj identitet pisanjem.
Kroz maštu i kreativnost prevladavali su probleme teškog života.
Antonio Skarmeta
SKARMETA VRANICIC, Antonio (Antofagasta, 1940.) je sveučilišni profesor, akademik, pisac, režiser i diplomat. Uređivao je kulturnu rubriku u časopisima Ercilla, Ahora i La Quinta Rueda. Dobitnik je brojnih nagrada, autor filmskih scenarija i radio drama. Od 1959. do 1993. godine njegova su djela uvrštena u čak 16 zbirki i antologija, a od 1968. do 1991. godine o njemu je napisano osam knjiga. Svjetsku slavu stekao je romanom Nerudin pismonoša. Napisao je veći broj romana, koji su doživjeli brojna reizdanja poput: La insurrecion (1982.), Match ball (1989.), Sone que la nieve ardia, Ardiente Paciencia y La Boda del Poeta (1999.) te zbirke pripovijetki El entusiasmo (1969.), Desnudo en el tejado (1963.), Tiro libre (1973.), Novios y solitarios (1975.), Sone que la nieve ardia (1975.), El Ciclista del San Cristobal, No paso nada y otros relatos (1985.), i Santiago pena capital (1991.).
Scenarij za film NO, koji je 2013. godine bio nominiran za Oscara u kategoriji međunarodnog filma, napisan je po njegovoj neobjavljenoj drami El Plebiscito. Skarmeta je nositelj priznanja Premio nacional, najvećeg koje se može dobiti u Čileu, a član je i Čileanske akademije za jezik. Poznat po svojoj prozi, a 1989. godine prilikom posjeta Bobovišću, rodnom mjestu svog djeda Stjepana, dobio je inspiraciju da zapiše i nekoliko stihova, koje je posvetio svom djedu i baki Jerki, rođenoj u Antofagasti :
Moj nono i nona čvrsti su bili.
Smrt ih je kasno zatekla
poput autobusa koji ne stiže
ili aviona na divljoj pisti.
Bez riječi su se opraštali.
Stigla je televizija,
kada su gotovo oslijepili.
Unuk im je objavio svoju prvu knjigu,
kada više nisu mogli čitati.
Nikada bogati nisu bili,
a nekoliko puta su osiromašili.
Zaradili su astmu,
nabrekle su im vene.
Primi ih, Bože, u svoje kraljevstvo sveto.
Njih koji su toliko molili.
(prijevod Branka Bezić Filipović)
Roditelji njegove bake, Jerke Šimunović, došli su iz Dračevice na Braču. Skarmeta je pričao da je baka uvijek tražila da joj on izmišlja priče i da je zbog toga postao pisac.
Iz knjige Čileanski pisci hrvatskog podrijetla Branke Bezić Filipović i Cedomila Goica Goica, objavljene u izdanju Naklade Bošković u Splitu 2017. godine.
