EUGENIO RENE MIMICA BARASSI
U Santiagu de Chile je u 72. godini života preminuo Eugenio Mimica, čileanski pisac i jedan od tridesetak čileanskih akademika hrvatskog podrijetla. Bio je redoviti član Čileanske akademije za jezik, presjedavao je ogrankom Društva čileanskih književnika Magallanesa, dobitnik je brojnih priznanja i ugledni član društva. Rođen je u Punta Arenasu 1949. godine, ali je već duže vrijeme živio u čileanskom glavnom gradu. Obilježen je bio svojim dalmatinsko – patagonskim nasljeđem, Fueguino, kako se kaže za one s Ognjene zemlje (Tierra del Fuego). Mimica je pisao prozu, a objavio je i jednu zbirku pjesama pod naslovom Magallanes: poesias congeladas. Neka od njegovih djela prevedena su na hrvatski jezik u izdanju splitske Naklade Bošković.
Dolazio je u Hrvatsku, naročito u Mimice, koje je zadnji put posjetio 2019. godine, na turneji na kojoj je predstavljena knjiga Tres de la tribu ili na hrvatskom Troje iz plemena. Knjiga je zbirka pripovjedaka koje su napisali, osim Eugenia, i Vesna Mimica i Guillermo Mimica. Tom su prilikom odnijeli ploču i postavili je u Mimicama odakle su krenuli njihovi pretci. Na ploči piše:
U spomen i čast našim precima koji su napustili ovo mjesto, odlazeći u daleki svijet. Mi, potomci hrabrih i ponosnih Mimičana, rođenih u dalekoj Ognjenoj zemlji ovim odajemo počast i zahvalnost hrvatskoj dijaspori.
Eugenio Mimica, Vesna Z. Mimica i Guillermo Mimica
Zadnja vijest koju sam primila od Eugenia Mimice, osam dana prije njegovog odlaska, bila je ona u kojoj mi je pisao da će Universidad de Magallanes ponovo objaviti njegovu knjigu Un adios a descontento ( Pozdrav nezadovoljnome ).
Od Eugenia Mimice se na društvenim mrežama oprašta čileanska hrvatska zajednica, a naročito je to emocionalno napravila Patricia Štambuk Mayorga, Mimičina, sunarodnjakinja iz Punta Arenasa i akademkinja. Napisala je:
Želim te zadržati u sjećanju, dragi prijatelju Eugenio, u onom ugodnom trenutku razgovora na kraju književnog dana u našem voljenom Punta Arenasu, zajedno s Guillermom Parvexom. Voljela sam tvoju meku oštrinu i zabavljale su me samostanske navike ranog odlaska u krevet, koje si uredno njegovao. Bio si pametan i sramežljiv, ali uvijek jasan. Profilirani pisac, koji nam mnoga djela ostavlja neobjavljena, jednostavan, skroman, diskretan, odmjeren, šutljiv i nadaren. Bolest te iznenadila kada se nije moglo puno učiniti za njeno suzbijanje, ali podnio si je čvrstinom, lucidnošću i hrabrošću. Kažu mi da ćeš se vratiti u svoju zemlju, u Magallanes. To si ti, dragi moj prijatelju, Fueguino i kada si daleko, Hrvat duhom, a Fueguino do smrti i nakon smrti. Kao što moj brat Juan kaže, ti si iz generacije tranzicije koja je odrasla među migrantima, evoluirala u današnje moderno vrijeme i bio si najbolji od svih. Zbogom dragi Eugenio.
Neka od njegovih djela su: Comarca Fuegina (Punta Arenas, 1977.), Una dama para Juan (1978.), Los Cuatros duenos. Relato indigena (Punta Arenas, 1979., 1991., prevedeno na hrvatski Četiri gospodara, Naknada Boškovć, 2006.), Quien es quien en las Letras Chilenas? (1982.), Travesia sobre la cordillera Darwin (1983.), El paseo de jueves, Asedio, Cinco tardes anteriores a una novela, Pasaje gratis, Un adios a un descontento (Santiago: Editorial Mosquito, 1991.), Enclave para discolados (Punta Arenas: Editorial Aleli Ltda., 1995.), Agenda de efermerides Magallanicos (1993.), Tierra del Fuego, en dias de viento ausente (Santiago: Editorial Cuarto Propio, 2004.), Tres de la tribu zajedno s Vesnom Mimica i Guillermom Mimica (Punta Arenas, 2019., na hrvatskom objavila Naklada Bošković).
Branka Bezić Filipović, 28.3.2021.
Sa predstavljanja knjige Troje iz plemena, slijeva Josip Lasić, Branka Bezić Filipović, Eugenio Mimica, Vesna Mimica, Zoran Bošković
Mimice spomen-ploca Guillermo Eugenio i Vesna
