Vapaj za dijalektom

U Srednjoj školi Brač u Supetru, povodom dana škole i državnog natjecanja ELEKTRO 2013 postavljena je uspješna izložba učeničkih likovnih radova a i druga zanimljiva izložba neobičnog imena: “Letrat dežiderije za starin besidama; o tilu čovika, beštijama, cablima i cviću” ili u prijevodu na hrvatski književni jezik: “Fotografija žudnje za starim riječima; o čovjekovom tijelu, životinjama, stablima i cvijeću”.

Profesorica Silvana Dragičević uz pomoć učenica i učenika svoje škole osmislila je zanimljivu postavu karikatura, starih predmeta, cvijeća i biljaka, fotografija životinja i neobične kaširane lutke Keke. Naizgled svakidašnje predmete autori su “ukrasili” brojnim zanimljivim dijalektalnim riječima i izrazima koji su čitavoj postavi dali novu dimenziju.

Riječi koje su nam većini danas strane nekada su bile svakidašnje i uobičajene da bi vremenom u procesima “opismenjavanja” i “europeizacije” a donekle i postiđenosti vlastitim jezičnim nasljeđem ustupile mjesto brojnim anglicizmima kojima naš riječnik danas obiluje. Doduše i te su riječi imale svoje talijanske, njemačke ili turske korijene ali su učestalim korištenjem kroz vjekove dobile svoju samostojnost i originalnost, a danas ih se može čuti još u samo nekoliko bračkih mjesta i to u osiromašenom izdanju. Da ih pokuša približiti mladim srednjoškolcima profesorica Silvana koristila ih je u komentarima likova na karikaturama što je izazvalo opće oduševljenje i razonodu.

Jezično naslijeđe još je jedno od onih za koja se treba izboriti, kako bi ih sačuvali kao živu kulturu, a ne samo kao spomenike ili arhivsku građu, popuštajući mamcima globalizacije i unitarizacije, a u najcrnjem scenariju i  jednoumlja koje nam se svakodnevno nudi i nameće.