Povlja
su smještena u dubokoj uvali nedaleko istočne punte Brača. Mjesto broji oko 300 stanovnika. U mjestu se nalazi najveća starokršćanska bazilika iz 5-6 st. na Braču. Povaljski prag spada među najstarije i najznačajnije epigrafske spomenike na našem jeziku ćirilicom, a Povaljska listina je najstarija sačuvana listina pisana hrvatskim jezikom ćirilićnim pismom.
Linkovi
Saznajte više o Povljima putem slijedećih linkova:
Nekretnine
Ako vas zanima kupnja nekretnina u Povljima provjerite sljedeće linkove:
Kultura
Povaljska listina posjedovna je isprava benediktinskoga Samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, napisana na listu pergamene hrvatskom ćirilicom (tzv. bosančicom) 1. prosinca 1250. godine. Danas se čuva u Župnom uredu u Pučišćima na Braču, kamo je dospjela s arhivom povaljskoga samostana što su ga sa sobom u Pučišća kao svoje novo obitavalište donijeli posljednji povaljski redovnici u 19. stoljeću. To je jedan od najstarijih hrvatskih jezičnih i kulturnopovijesnih spomenika, koji nam svojim opsegom i sadržajem, posredno, pruža niz zanimljivih uvida u razne životne aspekte prostora i vremena gdje je nastala, te je nezaobilazan izvor proučavanja raznih humanističkih znanosti.
Zanimljivo:
Osim poznate povaljske listine prvorazredni kulturni spomenik je i povaljski prag. Opat Ratko dao je oko 1184.godine, prilikom restauracije samostana, probiti vrata usred zapadnog zida crkve-krstionice.Taj je posao obavio kamenoklesar Radonja i o tom poslu i obnovi samostana urezao na gornjem pragu novih vrata ovaj ćirilski natpis:
‘Ja,majstor Radonja,sazidao sam ova vrata radi Gospodina Boga, i da imam dijela u ovoj crkvi.’ I knez Brčko je htio biti sudionikom crkve svetoga Ivana pa joj je dao zemlje po Koncu.
Ovo je jedan od najljepših i, vjerojatno, najstariji sačuvani natpis na našem jeziku urezan ćirilicom. Presmiono je mišljenje stručnjaka, da bi povaljski majstor Radonja mogao biti identičan s trogirskim majstorom Radovanom. Radonjin prag je iz bijeloga bračkoga vapnenca; danas mu je dužina 124, a srednja širina 22 cm.
U vrijeme od blizu osam stotina godina prag je promijenio nekoliko puta svoje mjesto. Kada se 1793. godine dograđivala zapadna lađa današnje župne crkve, Radonjina vrata su bila srušena, a prag stavljen u crkveno dvorište , gdje je služio za sjedalo. Odatle ga je početkom XIX stoljeća uzeo kanonik Mate Vrsalović i uzidao kao gornji prag istočnih vrata svoje kuće na uglu ceste za Selca i ulice pod Lokvom. U rujnu 1894. godine Don Frane Bulić dao ga je prenjeti u Arheološki muzej u Splitu i uvrstio u zbirku “Bihać”. Poslije je predan Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i sada nalazi.
Razne informacije o uslugama
koje nisu oglašene na našim stranicama potražite na slijedećem linku:
