Zanimljivosti
Poplava 2005
4. listopada 2005. godine obilne padavine uzrokovale su bujice i poplavu koja je nanijela ogromne štete otočkoj poljoprivredi i imovini. Ova nepogoda ukazala je na važnost nekada dobro održavanih potoka i potakla, nažalost tek nakon nanesene štete, njihovo čišćenje i obnavljanje.
 |
 |
 |
|
Bobovišća na moru
|
Sutivan
|
Bobovišća na moru
|
 |
 |
 |
|
Sutivan
|
Cesta Mirca-Supetar
|
Supetar
|
 |
 |
 |
|
Bobovišća na moru
|
Cesta Mirca-Sutivan
|
Cesta Ložišća-Milna
|
Balun o ruke
U sklopu proslave blagdana Sv. Margarite zaštitinice Nerežišća održan je i Memorijal “Frane Senjković” balun o ruke po crikvici u Nerežišćima. O čemu se radi? Balun o ruke drevna je i jedinstvena igra koja se igrala na otocima Mediterana i našeg Jadrana. Nove igre poput tenisa u kojem se koristi isti način bodovanja, odnosno brojenja poena i punata, gurnule su ovu igru u zaborav. Koliko je danas poznato prestala se igrati u svom izvornom obliku na cijelom Mediteranu. Inicijativom pok. Frane Senjkovića ova se igra u Nerežišćimaobnovila 1998. i igra se tradicionalno već osmu godinu. Još daleke 1956. prikupljeni su podaci o ovoj igri od starih igrača i napisana prva Pravila igre. Sportska tradicija u ovom mjestu je jaka – još 1948. osnovano je sportsko društvo sa sekcijama nogomet, odbojka i ping pong, a zatim 1961. i prvo AUTO MOTO društvo na Braču i jadranskim otocima. Međutim, “balun o ruke” otvara jednu drugu dimenziju koja svojom originalnošću, drevnošću i atraktivnošću ima potencijal da postane jedinstvena sportsko-turistička atrakcija koja bi prezentirala vezu sa drevnom mediteranskom kulturom koja u našim mjestima živi i danas. U tom nastojanju općinsko Vijeće Nerežišća ustanovilo je ovogodišnji Memorijal kako bi ideja i želja pok. Frane živjela i razvijala se dalje
Divlja bura 2004
14. studenog 2004. pamtit će se kao dan u 
kojem je bračkim mjestima nanesena najveća šteta uslijed divljanja bure koja je počela u noći i čitav dan bijesnila po čitavoj Dalmaciji. Danima će trajati utvrđivanje štete a ono što je već sad vidljivo potresno je i izaziva nevjericu. Na desetke iščupanih stabala velikih borova i čempresa, oštećene kuće, srušeni zidovi, otpuhani crijepovi s krovova, prekinuti telefonski i električni kabeli, istrgnute vodovodne i kanalizacijske cijevi, potopljeni brodovi, automobili otplavljeni s parkinga u more, prevrnuti kiosci… Ni najstariji mještani ne pamte ovako stravično divljanje vjetra i ovoliku nanesenu štetu. Bura još uvijek ne posustaje, iako je malo slabija nego preko dana i po meteorološkoj prognozi u noći se očekuje prelazak na umjerenu i jaku, a sutradan potpuno smirivanje. Teško je zamisliti posljedice kakve bi nanijelo ovakvo višednevno nevrijeme. Naravno, u prekidu su čitavog dana i trajektne veze sa Splitom i Makarskom. Možda najtužnije prizore pružaju prove potopljenih brodica bespomoćno svezanih za zamršene i iskidane konope i potresena lica njihovih vlasnika koji ih nisu uspjeli spasiti, iako su mnogi probdjeli noć i ostali na rivi kroz čitav dan kako bi pomogli i priskočili onima kojima je bilo moguće pomoći. Gledanje sličnih prizora na televiziji nakon prolaska orkana i tajfuna sve nas potrese ali osjetiti nešto slično na vlastitoj koži potpuno je drugačije iskustvo u kojem osjetimo kako smo maleni i slabi prema neizmjernoj moći prirode. Dakle ova nedjelja u studenom nažalost ostaje na pamćenje a mi možemo samo poželjeti : ne ponovila se!!
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Vino naše svagdašnje
2005. – U mjesecu jematve i turnjanja red je napisati par riječi o našoj dodirnoj točki sa bogovima Olimpa – nektaru zvanom vino. Piće opjevano i opisano u stihovima i esejima poznatih umjetnika kroz stoljeća pa do danas neraskidivo je vezano za mediteranski bazen. Pruža puno više od pukog taženja žeđi i veže za korijene povijesnog i kulturnog nasljeđa one koji su blagoslovljeni razumijevanjem njegove okusne i mistične vrijednosti.
Prisjetimo se malo kako je bilo nekad: položaji vinogradarske Hrvatske zauzimali su površinu od čitavih 200.000 hektara, prvenstveno u dalmatinskim i primorskim regijama. Nakon haranja bolesti filoksere (žiloždera, žilogriz) po europskim vinorodnim zemljama Italiji i Francuskoj, vinogradarstvo u Hrvatskoj je uznapredovalo, naročito u drugoj polovici 19. stoljeća kad je na Braču pod vinovom lozom bilo 12.156 ha zemlje koja je davala prosječno 1350 vagona vina godišnje. Najvinorodnija općina na Braču 1893. godine bila su Selca (205 vagona), a u Sutivanu se te godine proizvelo 93 vagona vina.
Tih su godina dominirale sorte crnog grožđa plavac mali i crnejak, a bijelog vugava i kuč. Maslinici su se krčili da bi stvorili površine za sadnju loze. Nažalost zloglasna vinska klauzula 1891. a zatim filoksera koja se dokopala hrvatskih vinograda 1894. uzrokovale su pad vinogradarstva i stalno smanjivanje površina pod vinogradima na svega 59.000 ha u Hrvatskoj danas. Velika briga koju vinova loza zahtjeva prevagnula je u korist masline i površine pod vinovom lozom danas su na Braču zanemarive.
Područja oko Bola, Murvice i Plaže jedina su značajnije održala kulturu vinove loze i to sorte plavac mali od koje se očekuje veliki domet u svjetskim razmjerima ako se enolozi i vinari uz pomoć hrvatske vlade odvaže za proboj na vanjska tržišta. U međuvremenu potrebno je potaknuti sadnju vinove loze jer malo je poznata činjenica da Hrvatska eventualnim ulaskom u Europsku uniju više neće smjeti povećavati vinogradarske površine!
Postanimo svjesni naših kvalteta i posebnosti na kojima trebamo graditi turistički i gospodarski image našeg otoka, Dalmacije i Hrvatske u cjelini. Sadimo i njegujmo vinovu lozu jer nije se zaludu održala stara izreka u Veneciji: «Meglio un bicchier di dalmata che liamor mio» (..Od ljubavi moje, bolja je samo čaša dalmatinskog vina..)
Zanati koji izumiru
Sve su rjeđi u bračkim mistima prizori poput ovog: ribarska družina u povratku sa bogatog ili manje uspješnog ribolova prebire mriže i vadi incetanu ribu, slaže je u kašete i prodaje na rivi ispred broda ili u obližnjoj peškariji. Svojim dolascima s ribašćine osim što razveseli domaćice i 
kuharice, redovito privlači i turiste koji su željni takvih prizora i doživljaja i rado ih slikaju kao lijepe uspomene s ljetovanja. Ne tako davno su u Stivanu bile tri takve družine koje bi liti odlazile na tramatu a zimi potezale migavicu, danas je samo jedna a sutra..?
Ne suše se više mriže na velom mostu, ne kroji više barba Grgo poponice, gaunare i bukvare u zavitrini porta, leuti se prodaju ili trunu na kraju, nema više kalafati da im vrate život i snagu. Ne prođe više nijedan tovar ili mazga sa brmenom liti priko porta, ne stanjaju se drvene bačve i karatili uz more, ne oštre se kosirače i maškini, ne potkivaju se konji, ne turnja se vino, ne peče se rakija, još poneka kamenica ulja samuje u konobi koja će ubrzo postati apartman.
Daleko bi nas odvelo nabrajanje čega više nema.. Naravno puno je toga novog i boljeg i lakšeg. Vozimo se skuterima, plovimo gliserima, pijemo pivo iz automata i kavu iz aparata, kao i ostatak Europe.
Ali zašto smo mi Dalmacija, zašto smo Mediteran, šta ti brojni turisti traže kod nas ako sve to imaju i kod svoje kuće? Traže upravo to što se kod nas nepovratno gubi. Tradiciju, običaje, povijest ribara, težaka, pomoraca i zanatlija, povijest koja je naša mista učinila ovako šesnima, naše kampanele ovako lipima, naše gomile ovako upečatljivima, naše škoje ovako slobodnima i naše ljude ovako pametnima i ponosnima.
Šta je onda pošlo krivo? I tko je za to odgovoran? Pitanja draga političarima ali odgovori mrski svima. Turizam, razvoj, projekti, planovi, integracije, sve je to lipo i zanimljivo, ali tko će se ispotit, tko će zasukat rukave, tko će dignit gomilu kad padne..
Liker od maslina
Sigurno ste probali razne rakije i likere koje naše bračke domaćice i domaćini pripremaju. Od rogača, od lovora, od ruže, od oraha, od koromača, od raznih trava, od kaduje i sl. Ali jeste li ikad probali LIKER od CRNIH ZRELIH MASLINA !!
Tajnu za pripravljanje ovog neobičnog i izuzetno ukusnog likera povjerio nam je naš otočanin iz Milne Matko Bonačić-Protti (tel: 021636137), sa odobrenjem da je objavimo na našim stranicama.
Dakle: potrebna je 1l rakije, 50dkg zdravih, zrelih, krupnih crnih maslina, 40dkg šećera, kora od jednog limuna, kora od 1 naranče, kora od 1 grejpfruta (sve tanko oljušteno sa vanjskog dijela ploda), 8-10 klinčića. Sve skupa se pomiješa u veću teglu od 2-3 litre sa velikim otvorom i treba da odstoji 40 dana. Češće treba promiješati, osobito prvih 5-6 dana da se otopi šećer, a i inače da se svi sastojci međusobno prožmu. Teglu držati zatvorenu, pokrivenu spomenutih 40 dana. Zatim filtrirati kroz finu gazu (2-3 sloja) zatim dobro začepiti i ostaviti da stoji i sazrije oko 6 (šest) mjeseci !! Najbolje je staviti liker u bocu od 2 litre, jer likera bude oko 1,6 litara.
Čileanski predsjednik na Braču
2004. – Događaj koji je nedavno iznenadio i oduševio čitav otok posjet je Ricarda Lagosa Escobara – čileanskog predsjednika. Ovaj posjet doživljen je kao svojevrsno priznanje generacijama Hrvata koji su se u Čile odselili mahom u drugoj polovici 19. stoljeća, da bi kroz desetljeća ostavili neizbrisiv trag i značajan doprinos stasanju i razvijanju svoje nove domovine, kako u političkom, gospodarskom i kulturnom životu. Više od 90% Hrvata u Čileu porijeklom je s otoka Brača. Čile danas ima dva biskupa hrvatskog podrijetla, jedan od najbogatijih čileanskih poduzetnika i najveći čileanski ulagač u Hrvatsku je Androniko Lukšić, podrijetlom iz Sutivana, predsjednik CONICYT-a, čileanskog Ministarstva znanosti je Eric Goleš, podrijetlom iz Supetra. Veliki čileanski književnik priznat u svijetu je Antonio Skarmeta. Uz Goleša, u službenoj delegaciji uz čileanskog Predsjednika za vrijeme posjeta Hrvatskoj nalaze se i senator Baldo Prokurica, Žarko Lukšić, zastupnik u Senatu, te Nicolai Baković, predsjednik Hrvatskog stadiona u Santiagu. Predsjednik je na pročelju Zavičajnog muzeja u Radojkovića kuli u Škripu otkrio spomen-ploču Hrvatima iseljenim u Čile.
Na Braču je predstavljen čitav niz knjiga koji obrađuju temu našeg iseljeništva u Čileu, a posljednjih godina prevodi se i sve više čileanskih književnka bračkog porijekla koji su postigli značajne uspjehe i objavljivani su na niz svjetskih jezika. Tu ćemo temu zbog njene širine i značaja posebno obraditi na našim stranicama, a za sada preporučamo Vam knjigu Matea Martinića: “Hrvati u Magallanesu, na krajnjem jugu Čilea”.
Snijeg na mom otoku
Foto galerija nastala povodom neuobicajeno obilnog snijega na otoku Bracu, 03. i 04. veljace, 2012. godine.
Tri sestrice
Neobičnu antičku konstrukciju ponad Bobovišća, koju teško da poneko i primjeti, izgradio je poznati hrvatski i brački pjesnik i pisac Vladimir Nazor. Posvetio je svojim sestricama, na svakom je stupu po jedno slovo : I, O i A. “Irmi, Olgi, Ameliji izgradih ovaj antik”
Suhozidi = Brač
Po cijelom otoku Braču, dokle god vidik dopire razasute su brojne gomile, koje su najiskonskiji simbol ovog otoka. Nigdje drugdje u tolikom broju, u tolikim kilometrima debelih i visokih monumentalnih gromača i zidova, nije ugrađeno toliko ljudskog truda, tvrdoglavosti i upornosti. Ogledalo nutrine otočkog čovjeka, spomenik po svojim gabaritima i razasutom snagom ravan kineskom zidu, još uvijek čeka svoju valorizaciju, interpretaciju i u prvom redu zaštitu.