Pages Menu
RssFacebook
Categories Menu

Posted on svi. 15, 2012

Vino naše svagdašnje

Vino naše svagdašnje

2005. – U mjesecu jematve i turnjanja red je napisati par riječi o našoj dodirnoj točki sa bogovima Olimpa – nektaru zvanom vino. Piće opjevano i opisano u stihovima i esejima poznatih umjetnika kroz stoljeća pa do danas neraskidivo je vezano za mediteranski bazen. Pruža puno više od pukog taženja žeđi i veže za korijene povijesnog i kulturnog nasljeđa one koji su blagoslovljeni razumijevanjem njegove okusne i mistične vrijednosti.
Prisjetimo se malo kako je bilo nekad: položaji vinogradarske Hrvatske zauzimali su površinu od čitavih 200.000 hektara, prvenstveno u dalmatinskim i primorskim regijama. Nakon haranja bolesti filoksere (žiloždera, žilogriz) po europskim vinorodnim zemljama Italiji i Francuskoj, vinogradarstvo u Hrvatskoj je uznapredovalo, naročito u drugoj polovici 19. stoljeća kad je na Braču pod vinovom lozom bilo 12.156 ha zemlje koja je davala prosječno 1350 vagona vina godišnje. Najvinorodnija općina na Braču 1893. godine bila su Selca (205 vagona), a u Sutivanu se te godine proizvelo 93 vagona vina.
Tih su godina dominirale sorte crnog grožđa plavac mali i crnejak, a bijelog vugava i kuč. Maslinici su se krčili da bi stvorili površine za sadnju loze. Nažalost zloglasna vinska klauzula 1891. a zatim filoksera koja se dokopala hrvatskih vinograda 1894. uzrokovale su pad vinogradarstva i stalno smanjivanje površina pod vinogradima na svega 59.000 ha u Hrvatskoj danas. Velika briga koju vinova loza zahtjeva prevagnula je u korist masline i površine pod vinovom lozom danas su na Braču zanemarive.
Područja oko Bola, Murvice i Plaže jedina su značajnije održala kulturu vinove loze i to sorte plavac mali od koje se očekuje veliki domet u svjetskim razmjerima ako se enolozi i vinari uz pomoć hrvatske vlade odvaže za proboj na vanjska tržišta. U međuvremenu potrebno je potaknuti sadnju vinove loze jer malo je poznata činjenica da Hrvatska eventualnim ulaskom u Europsku uniju više neće smjeti povećavati vinogradarske površine!
Postanimo svjesni naših kvalteta i posebnosti na kojima trebamo graditi turistički i gospodarski image našeg otoka, Dalmacije i Hrvatske u cjelini. Sadimo i njegujmo vinovu lozu jer nije se zaludu održala stara izreka u Veneciji: «Meglio un bicchier di dalmata che liamor mio» (..Od ljubavi moje, bolja je samo čaša dalmatinskog vina..)

 

Share Button

Post a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *