Proslavili smo nedavno imenovanje novoga akademika Dražena Katunarića, a oplakali smo i odlazak dragog akademika, legendarnog Luka Paljetka, kojemu je u utorak 28. svibnja održana posmrtna komemoracija u Zagrebu.
Zatekla nas je i iznenadila njegova smrt nakon višegodišnje uspješne borbe s bolešću, a upravo pri kraju zajedničkog projekta koji je s njim zadnjih nekoliko godina provodila Narodna knjižnica Sutivan i izdavačka kuća LITTERIS Dražena Katunarića uz potporu MInistarstva kulture i medija RH.
Radilo se o zahtjevnom poslu transponiranja na suvremeni hrvatski jezik više pjevanja Kavanjinove: “Poviesti vanđelske bogatoga a nesretna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara”, poznatije kao „Bogatstvo i uboštvo“, a u sklopu projekta osuvremenjivanja Kavanjinova kapitalnog djela.
Luko se s velikim entuzijazmom primio ovog teškog i dugotrajnog posla a nitko nije bio pozvaniji od njega da se uhvati u koštac s vrtlogom Kavanjinovih misli, pouka, metafora, jezičnih konstrukata i enciklopedike njegova doba.
Jerolim Paško Kavanjin (1641. – 1714.), splitski plemić, vojnik i odvjetnik, u svojem je ljetnikovcu na rivi u Sutivanu spjevao najopsežnije djelo starije hrvatske književnosti, religiozno-filozofski ep od 32 724 stiha u 30 pjevanja. Prvo izdanje ugledalo je svjetlo dana tek 1861., 147 godina nakon autorove smrti, a nakon toga je spjev doživio još dva izdanja, jedno 1913. g. u redakciji Josipa Aranze i drugo povodom 300 godišnjice Kavanjinove smrti u zajedničkom izdanju Brevijara, Bračkog zbornika i Litterisa 2017. g.
Ovo je međutim prvi pokušaj osuvremenjivanja kKavanjinova teksta kako bi postao razumljiv današnjim čitateljima i na taj im način omogućio olakšani uvid u Kavanjinova literarna stremljenja.
Transponirao je tako Luko, uprkos brojnim zdravstvenim problemima koji su ga zadesili, odabrana pjevanja u kojima se Kavanjin dotiče zavičajnih tema kao i prvo uvodno pjevanje u kojem razlaže viziju svoga djela koje je kasnijim pisanjem uvelike nadmašilo obimom i strukturom prvobitnu ideju.
Još je bilo preostalo da napiše esej o svojim iskustvima „hrvanja“ s osebujnim leksikom ovog neobičnog i neobuzdanog pisca. Nažalost, taj je tekst, a sigurno i brojni drugi koje je neumorni Luko pripremao i planirao ostao nenapisan, a praznina nakon njegova odlaska postala veća i tužnija.
Narodna knjižnica Sutivan i Katunarićev LITTERIS objavit će sljedeće godine ovo posebno izdanje „dekodiranog“ Kavanjina s tugom u srcima zbog prijevremenog odlaska ali i s poštovanjem i srećom koja je prožimala višegodišnju suradnju s „posljednjim dubrovačkim trubadurom“ Lukom Paljetkom.
