Sutivanjani u nadolazeću sezonu ulaze s novim sutivansko-bračkim suvenirom, i to samo po sebi i ne bi bila neka vijest da se ne radi o novom i provokativnom konceptu „antisuvenira“. Naime, na majicama i ostalim promotivnim materijalima Sutivana naći će se slabo poznata ali autentična izjava čuvenog splitsko-stivanskog pjesnika kasnog baroka Jerolima Kavanjina:

„Bračani su ljudi
koje treba milovati,
ali batinom,
ološ, sedam puta proklet,
ne vidjeh, bogme,
nikad gori soj.„

Jerolim Paško Kavanjin (1641. – 1714.), autor poznatog spjeva skraćenog imena: „Bogatstvo i uboštvo“, splitski plemić, vojnik i odvjetnik, u svojem je ljetnikovcu na rivi u Sutivanu spjevao najopsežnije djelo starije hrvatske književnosti, religiozno-filozofski ep od od 32 724 stiha.

U svome se spjevu više puta kritički osvrnuo na Bračane, jer kao i drugi doseljeni plemići koji su svoje titule stekli u borbama protiv Turaka, nije bio dobro primljen od strane bračkog plemstva koje je svoje patricijsko podrijetlo vuklo još iz antičke Salone. Poznato je također da je bio u brojnim razmiricama sa svojim sutivanskim susjedima, majstorima koji su gradili ljetnikovac i težacima koji su mu održavali naslijeđeno obiteljsko gospodarstvo. Ipak, u svojim posmrtno objavljenim stihovima nije bio toliko grub i izravan u svojoj kritici Bračana, već je spomenuta izreka zabilježena u njegovoj oporuci „Baštinicima“ kojima daje savjete i upute kako upravljati naslijeđenim imanjem.

Tekst „Baštinicima“ objavio je Muzej grada Splita u izdanju: „Ilirska akademija u Splitu njeno vrijeme i sjedište“ u redakciji Ćire Čičin-Šaina 1952. godine. Dugo je ta Kavanjinova pogrda svojim suotočanima bila skrivena i poznata samo rijetkima a sada su je Sutivanjani odlučili predstaviti svijetu na vrlo neobičan način.

Sutivanski kulturni identitet oduvijek je bio oslonjen na činjenicu da je poznata hrvatska „enciklopedija u stihovima“ spjevana upravo u baroknom ljetnikovcu u miru i ljepoti stivanske luke, a sam objekt „Kavanjinovih dvora“, sada u vlasništvu Općine Sutivan, u novijoj povijesti centar je  kulturnog života mjesta. Da li će ovaj „antisuvenir“ poljuljati ugled koji je Kavanjin do sada imao na otoku Braču?

Zapravo i neće, jer poznato je da Bračani ionako „nisu judi nego Brocani“, da ne citiramo i onu: „Niti je hubotnica riba, niti Bračanin čovik!“, pa zašto bi se onda ljutili na uvrede jednog običnog splitskog plemića, što promocijom ovog „antisuvenira“ upravo i dokazuju.

S druge strane, teško da će koji Splićanin, a i drugi „furešt“ propustiti priliku narugati se Bračanima nošenjem ovakve poruke, doduše, isključivo na vlastitu odgovornost.

Još jedan detalj spašava Kavanjinov ugled u Sutivanu, a to je podatak da je bio veliki ljubitelj mačaka, na što jedino misto na svitu s poznatom „mačkom u kampanelu“ uvijek blagonaklono gleda!