Motto naše knjižnice:

Ulaskom u knjižnicu postajete dioničar “društva znanja” i baštinik povijesne ljubavi za pisanom riječi.

Dok su nekada komparativne prednosti države bile plodna zemlja, pa sirovine i energija, danas je to stanovništvo koje je sposobno i spremno primjenjivati relevantno znanje u donošenju i provođenju važnih odluka, kako na kolektivnoj, tako i na individualnoj razini. Za male je zemlje osobito važna odgovarajuća primjena postojećeg svjetskog znanja, koje je uglavnom dostupno svima, u čemu one mogu nadmašiti velike zemlje, pa se u njima može živjeti kvalitetnije nego i u ‘supersilama’. U proizvodnji, pak, novog znanja trebaju se usredotočiti na područja u kojima raspolažu potrebnim istraživačkim kapacitetima ili ih mogu razviti. Zbog uloge znanosti i obrazovanja u nacionalnom razvoju vodeća je ambicija Europske unije postati najdinamičnija i najkompetitivnija svjetska ekonomija, sposobna za održivi gospodarski rast s više boljih poslova i većom socijalnom kohezijom, tako da postane vodeće društvo znanja (The Lisbon Process, 2000., Educational ambitions for Europe, CIDREE, 2002.).

Budući da stvarati i primjenjivati novo znanje ne mogu neobrazovani ili loše obrazovni ljudi, obrazovanje treba biti kvalitetno i dostupno svima. S tim se u vezi mijenja i sam koncept obrazovanja i razumijevanje njegove kvalitete. Napušta se tradicionalno razumijevanje obrazovanja kao školovanja namijenjenog samo djeci i mladima. Prema tradicionalnom shvaćanju, život je podijeljen na dva osnovna razdoblja: razdoblje djetinjstva i mladenaštva kada se uči i razdoblje odraslosti kada se radi. Međutim, zbog dinamičnih tehnoloških, gospodarskih, ali i društvenih i ekoloških promjena učiti treba čitav život, a ne samo u djetinjstvu i mladosti. No, kako se čitav život ne može ići u školu, uči se i neškolskim oblicima cjeloživotnog učenja – ‘neformalnim i informalnim’ obrazovanjem (samoobrazovanjem). U tom kontekstu obrazovanje odraslih postaje sastavni dio sustava cjeloživotnog učenja.

A da bi društvo postalo društvo znanja, ono mora biti i društvo koje uči (lifelong learnin society – LLL).

(iz teksta doktora znanosti Nikole Pastuovića objavljenog u Vjesniku 2008.)