Pojam bioraznolikosti je širok, obuhvaća sveukupnost svih živih organizama, a uključuje raznolikost unutar pojedinih vrsta, između vrsta, životnih zajednica i staništa. Posebno je važna raznolikost biljnih vrsta kao primarnih proizvođača hrane. Biljke u procesu fotosinteze iz anorganskih spojeva stvaraju organsku tvar i oslobađaju kisik, te o njima ovisi život svih ostalih organizama.
Pod utjecajem klimatskih, biotskih i abiotskih čimbenika tijekom evolucije biljne vrste su se morfološki i fiziološki mijenjale što je rezultiralo velikom raznolikošću. Raznolikost vrsta i njihovih staništa važna je za preživljavanje vrste i pokazatelj zdravog ekosustava, a danas je takvih sve manje.
Još u doba neolitika, najmlađeg razdoblja kamenog doba, čovjek počinje sa uzgojem bilja. To su prve kultivirane biljke koje su nastajale spontanim križanjima i mutacijama njihovih divljih srodnika. Stalnim povećanjem broja ljudi rasla je potreba za novim obradivim površinama, koje su osvajane krčenjem šuma i preoravanjem travnjaka. Razvoj intenzivne poljoprivrede i uzgoj samo najprinosnijih sorti doveo je do pojave monokultura, homogenosti sorti, a time i do smanjenja genetske varijabilnosti. Biljke u takvom uzgoju slabe i postupno gube prirodne mehanizme obrane. Takav način uzgoja, što se u povijesti već i događalo, može dovesti do tragičnih epidemija raznih biljnih bolesti, smanjenja proizvodnje, nedostatka hrane i gladi.
Zbog toga je važno sačuvati divlje srodnike tih kultiviranih biljaka kao izvore genetske varijabilnosti i pojedinih svojstva (otpornosti na bolesti, sušu i sl.) za buduće selekcije.
Uprkos razvoju znanosti i moderne biotehnologije danas tek 20-30 biljnih vrsta predstavlja glavne kulture u prehrani čovječanstva, iako se preko 30 000 biljaka može koristiti za hranu u raznim oblicima. Znajući da se već mnoge genetski modificirane kulture uzgajaju na milijunima hektara širom svijeta postavlja se pitanje može li se izbjeći zadiranje u prirodne ekosustave. Postoji opasnost da modificirani geni s usjeva „procure“ u prirodu, te križanjem s divljim vrstama poremete prirodne procese koji su uspostavljani milijunima godina. O očuvanju raznolikosti divljih vrsta kao novih izvora hrane, ovisi evolucija svih živih organizama pa tako i naša.