Svjetski priznat filozof, sociolog, društveni kritičar, erudit i poliglot, rođen u Beču, po ocu podrijetlom iz stivansko-splitske obitelji. Studirao je histologiju i kristalografiju na sveučilištu u Firenci, a doktorirao je s tezom o Arnoldu Toynbeeu i njegovoj filozofiji povijesti na Sveučilištu u Salzburgu. Tome je pridodao isti stupanj iz filozofije i
teologije na uglednom Gregorijanskom sveučilištu u Vatikanu. Zaređen za svećenika, djeluje kao dušobrižnik
u siromašnoj portorikanskoj župi u New Yorku. 1959. odlazi u Južnu Ameriku, a 1961. g.
osniva Centar za međukulturnu dokumentaciju (CIDOC) u Cuarnevaci, u Meksiku. Surađuje u
različitim europskim i američkim časopisima, sudionik je mnogih međunarodnim skupovima. Jedna
nepotpuna bibliografija Ilićevih djela broji više od sto jedinica. Djela koja su ga učinila slavnim:
Dolje škole (1971.), Pravo na zajedništvo (1973.), Medicinska Nemezis (1975.), Prema povijesti potreba
(1978.) Rad u sjeni (1981.).
