U Antofagasti je 29. lipnja 2018. postavljen spomenik Antoniu Rendiću Ivanoviću, a otkrila ga je gradonačelnica Karen Rojo. Vijest i fotografije dobili smo od Branka Antonia Marinova Martinića. Ovo je već četvrti po redu spomenik posvećen Hrvatima u Antofagasti. Prije Rendića spomenik je podignut Joseu Papiću gospodarstveniku koji je učinio puno za razvoj Antofagaste, zatim filmskoj producentici Adriani Zuanić i novinarki Lenki Franulić.
RENDIC IVANOVIC, Antonio (Sutivan, 1896. – Antofagasta, 1993.) bio je liječnik i pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Ivo Serge. Tiskao je 49 knjiga pjesama, a tematika mu je bila uglavnom religiozna, ljubavna i nostalgična. Neke od njih su: Renglones intimos Poemas (Antofagasta: Imprenta y Litografia Skarnic, 1930.), Lo que nos dijo el molo (1931.), Primavera triste (Antofagasta:Imprenta Varas, 1932.), Libro libre (Antofagasta: Imprenta Varas, 1932.), Azules (Santiago: Imprenta Universo, 1937.), Paganos (Santiago: Imprenta Universo, 1937.), Sonetos (Santiago: Imprenta La Tarde, 1939.), Tierra soleada Poemas. Premio de Francisco Doloso (Antofagasta: Talleres de Imprenta Rapida, 1945.), El alma del terruno (1940.), Alma (Santiago: Nascimento, 1950.), Tierra desnuda (Antofagasta: Imprenta Rapida, 1951.), Corazon (Antofagasta: imprenta Castellana, 1952.), Siembra de otono (Antofagasta Imprenta Castellana, 1952.), Trebol (Antofagasta: Imprenta Castellana, 1954.), Oro y sol (Taltal: Imprenta Sucesion Goldsworthy, 1957.), Penitud (Taltal: Imprenta Sucesion Goldsworthy, 1958.), Musica de grillo (Antofagasta: Organizacion Publicitaria Norte, 1959.), Paz (Antofagasta: Organizacion Publicitaria Norte, 1961.), Por las rutas del desierto (Antofagasta: Organizacion Publicitaria Norte, 1961.), Pampa y mar de Antofagasta (Antofagasta: Organizacion Publicitaria Norte, 1963.), El pasado se va (Antofagasta: Imprenta Jama, 1964.), Ayer y Hoy. En homenaje al Primer Centenario de Antofagasta (Antofagasta: Imprenta Jama, 1966.), Antofagasta 1866-1966 (Antofagasta: Imprenta Jama, 1966.), Pioneros y emigrantes (1969.), Amor (Antofagasta: Imprenta Jama, 1970.), Mea culpa (Antofagasta: Imprenta jama, 1971.), Alfa y Omega (Antofagasta: Imprenta Jama, 1976.), Soledad (Antofagasta: Imprenta Jama, 1980.), A los pies de la cruz (1982.), Palabras humildes (Antofagasta, 1993.) i La musica del silencio (Antofagasta, 1997.). Rendić je imao privatnu liječničku ordinaciju u Antofagasti, pred kojom je uvijek bio veliki red, jer je besplatno liječio sirotinju. Zvali su ga Liječnikom sirotinje i Apostolom skromnih, pa je iza njegove smrti bila pokrenuta inicijativa da bude proglašen svetim. Za svoj humanitarni rad dobio je priznanje Primer caballero del ancla de Antofagasta, a papa Pavao VI. mu je 1962. godine dodjelio titulu Comendador de la Orden de San Silvestre. Čileanska medicinska akademija ga je proglasila najboljim radnikom (Mejor trabajador). U pjesmi Oficina Humberstone, piše o avetinjskom gradiću, napuštene salitere koja je započela s radom 1877. godine i u kojoj je živjelo 1 500 ljudi, a zapošljavala je 720 radnika. Neki od stihova pjesme glase:
| Hrđa, ruševine i krhotine.
I samoća i tišina zavijaju kroz fatamorganu. I tamo u pogonima bez posla vagoni nepokretni, krčag raskomadan i tereni čije prazne utrobe zjape mirnoćom na suncu i vjetru.
(prijevod Branka Bezić Filipović)
|
|
(priredila Branka Bezić F.) preuzeto sa stranice: http://hpms-opid.com/index.php/component/content/article/150-antofagasta/192-rendic?Itemid=437
